Analiza 21 Feb 13

Zagreb neopredijeljen prema bosanskim Hrvatima

Članstvo Hrvatske u Europskoj uniji vjerojatno neće razriješiti proturiječne nagone Zagreba da podrži jedinstvenu BiH, dok istovremeno uvažava pritužbe bosanskih Hrvata.

Boris Pavelić
Zagreb

Predomišljanje Hrvatske, koja šeta između potpore hrvatskim nacionalistima u BiH i političke podrške jedinstvu krhke bosanske države traje već više od 20 godina, a ne čini se da će pridruživanje EU u srpnju ove godine bitnije utjecati na promjenu stava Zagreba.

Zagreb je ovoga mjeseca uspio da razriješi neke od većih neslaganja sa Sarajevom pred predstojeće pridruživanje EU, uključujući i veoma važno pitanje graničnih prijelaza.

Ostaje, međutim, nejasno kako će članstvo u EU utjecati na odnos Zagreba prema bosanskim Hrvatima, koji su osuđeni na neskladni suživot s Bošnjacima u krhkom političkom entitetu, Federaciji BiH.

Hrvatski političari iz BiH često su se žalili da u sadašnjem ustrojstvu izvlače deblji kraj, što je izazvalo zabrinutost da bi se Zagreb mogao aktivnije umiješati u problematične političke procese u BiH.

Postnacionalističke vlasti u Zagrebu zadržale su dva glavna politička načela u svom odnosu prema BiH – Hrvatska podržava BiH kao neovisnu i prijateljsku susjednu zemlju, ali ima i ustavnu obvezu da pomaže tamošnjem hrvatskom stanovništvu.

Međutim, ova dva načela i dalje su opterećena mnogim političkim nejasnoćama i dvosmislenostima.

Trenutno, ne postoji bojazan da bi se Hrvatska mogla fizički uplesti u BiH kao što je to učinila prije 20 godina, kada je aktivno podržavala hrvatske vojne snage u ratu s preovlađujuće bošnjačkom vojskom.

Kako se Hrvatska približavala ulasku u europski klub, njena potpora jedinstvenoj i neovisnoj BiH na putu ka NATO i EU postajala je sve snažnija i otvorenija, tvrdi Senad Avdić, glavni i odgovorni urednik sarajevskog tjednika “Slobodna Bosna”.

“Prijateljski, iskren i konstruktivan odnos” Zagreba sa Sarajevom, koji je započeo prije 13 godina za vrijeme vladavine predsjednika Stjepana Mesića, nastavio je i njegov nasljednik Ivo Josipović, kazao je za BIRN Avdić.

Drugi analitičari, pak, nisu toliko sigurni da li Zagreb podupire političke snage koje žele da BiH ostane jedinstvena ili one koje žele da oslabe ionako slabe i nategnute veze koje održavaju Bosnu i Hercegovinu cjelovitom državom.

Ostaje i da se vidi hoće li se njezina politika prema BiH promijeniti kada Hrvatska ove godine uđe u EU i što točno Bruxelles očekuje od Zagreba glede odnosa prema bosanskim Hrvatima.

Prema riječima Tomislava Jakića, koji je radio kao savjetnik za vanjsku politiku bivšeg predsjednika Mesića, “očekivanja EU od Hrvatske ovisit će o stupnju razumijevanja problema u BiH i njihovih mogućih posljedica po region”.

Jakić, međutim, kaže za BIRN da vjeruje kako Zagreb treba da radi na način koji će “osigurati dalju normalizaciju bilateralnih i regionalnih odnosa” sa Sarajevom.

Nelegitimno Predsjedništvo u Sarajevu?

Hrvatska je bila otvoreno umješana u rat u BiH, prvo kada se Hrvatsko vijeće obrane (HVO) borilo rame uz rame s Armijom BiH protiv srpskih snaga, a onda i kada je 1993. godine izbio otvoreni sukob između Hrvata i Bošnjaka, tijekom kojeg su hrvatske snage vojno surađivale sa srpskim borcima.

Sukob Hrvata i Bošnjaka trajao je do proljeća 1994. godine, kada je okončan sporazumom u Washingtonu, koji je potpisan pod pokroviteljstvom Sjedinjenih Država.

Politika Zagreba prema Bosni i Hercegovini promijenila se kada je 1999. godine umro hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, a njegova stranka, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), 2000. izgubila na izborima.

Tada izabrani predsjednik Mesić objavio je da je glavni grad “bosanskih Hrvata Sarajevo, a ne Zagreb”.

Politički analitičar iz Zagreba Davor Gjenero vjeruje da Mesićeva tadašnja pozicija i dalje definira zvanični stav Hrvatske.

“Usprkos svim nespretnostima hrvatske politike prema BiH, taj dio Mesićevog naslijeđa nije lako poništiti”, kaže za BIRN Gjenero.

U svakom slučaju, napetosti unutar Bosne i Hercegovine nastavile su utjecati na politiku Zagreba, posebice stalne pritužbe političkih predstavnika bosanskih Hrvata da se njihovoj zajednici, polako ali sigurno, uskraćuju prava kao “konstitutivnom narodu” u BiH.

Veliki uzrok trvljenja predstavlja hrvatsko mjesto u trojnom Predsjedništvu BiH.

Nakon što je Željko Komšić, tada iz Socijaldemokratske Partije BiH (SDP BiH), dvaput izabran za hrvatskog člana Predsjedništva, hrvatske stranke požalile su se da je tu poziciju dobio većinom bošnjačkih a ne hrvatskih glasova, kao i da su Hrvatima u BiH uskraćena njihova demokratska prava.

Početkom 2011. godine, hrvatski predsjednik Ivo Josipović i bivša premijerka Jadranka Kosor intervenirali su zajedničkim priopćenjem, istakavši da je “posebno važno” da se “utvrdi definicija predstavnika konstitutivnog naroda kao onog predstavnika čiji se legitimitet ostvaruje iskazivanjem većinske političke volje pripadnika konstitutivnoga naroda iz čijih redova dolazi.”

Bio je to otvoren znak da Zagreb dijeli mišljenje HDZ-a BiH, koji Komšića smatra legalnim, ali ne i legitimnim predstavnikom bosanskih Hrvata.

Avdić ne vjeruje da je Zagreb prekoračio granicu prihvatljive bilatelarne suradnje.

“Način na koji je biran hrvatski član Predsjedništva BiH izvor je realne i razumljive frustracije među Hrvatima u BiH, tako da vlasti u Hrvatskoj to ne mogu ignorirati”, ističe on.

Međutim, zbog toga što HDZ BiH zagovara stvaranje neke vrste “trećega hrvatskog entiteta” u BiH, potpora Zagreba toj stranci izazvala je optužbe Sarajeva da se Hrvatska vraća staroj Tuđmanovoj politici štetnoga uplitanja.

Avdić se, međutim, ne slaže s tim. “Zaista ne vidim da Vlada Hrvatske ili predsjednik Josipović na bilo koji način, skriven ili otvoren, podupiru HDZ BiH”, kaže on.

Ostavljanje devedesetih za sobom

Od 2000. godine, Vlada Hrvatske zvanično je komunicirala samo s centralnim vlastima BiH u Sarajevu, davši tako do znanja da Zagreb želi ostaviti politiku devedesetih za sobom.

Mnogi vjeruju da je Josipović, koji je izabran za predsjednika Hrvatske u siječnju 2010. godine, okrenuo novi list u odnosima, održavši pomirljivi govor u Parlamentarnoj Skupštini BiH o ulozi Hrvatske u ratu u BiH.

“Duboko žalim što je hrvatska politika doprinijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas muče”, rekao je Josipović tijekom svoje prve predsjedničke posjete susjednoj državi u travnju 2010.

Dan kasnije, Josipović je odao poštu bošnjačkim i hrvatskim žrtvama rata iz 1993. godine. Nekoliko sedmica poslije, odao je počast i srpskim žrtvama.

Ovi gestovi, objasnio je Josipović, zamišljeni su kao simboličan kraj poslijeratnim nesporazumima Hrvata, Srba i Bošnjaka i početak nove ere suradnje.

Ipak, neki tvrde da je to bila preambiciozna zamisao, pogotovo kada se ima u vidu da se Bošnjaci i Hrvati, tri godine nakon te posjete, i dalje ne uspijevaju dogovoriti kako da surađuju u upravljanju Federacijom BiH.

Usprkos zvaničnome stavu Zagreba, hrvatski dužnosnici i politički predstavnici Hrvata u BiH i dalje su u kontaktu.

Zoran Milanović, koji je postao hrvatski premijer u siječnju 2012. godine, posjetio je BiH u veljači prošle godine, otišavši prvo u Sarajevo, ali je poslije toga  išao sastati se s političkim predstavnicima bosanskih Hrvata u Mostaru.

“Hrvatska se neće umoriti od poziva za postizanje dogovora u BiH. Sve što tražimo za Hrvate u BiH je fair deal – pošten odnos,” kazao je Milanović u Mostaru, ne pojasnivši na šta je mislio pod pojmom “fair deal”.

I tako, ostaje nejasno koji će put Zagreb zagovarati ako nekada započnu ozbiljni politički pregovori o budućem političkom sustavu BiH.

Ivan Lovrenović. analitičar i pisac iz Sarajeva, napisao je prošle godine da je “očigledno da je potrebna neka sasvim drukčija, ‘treća’ hrvatska politika.”

Ona bi, tvrdio je Lovrenović, “na konzistentan i principijelan, a u isti mah prospektivan način umjela u cjelinu povezati partikularne, hrvatske, i opće, bosanskohercegovačke motive i ciljeve.”

“Do sada takvu politiku na autentičan, uvjerljiv i politički organiziran način nije ponudio nitko”, zaključio je on.

Gjenero, s druge strane, vjeruje da “hrvatska politika prema BiH može da se definira samo kao skica”.

On tvrdi da “mora postojati neka veća vrijednost od zbira tri nacije u BiH – vrijednost koja definira državnost BiH”.

“Zagovaranje trećeg, hrvatskog političkog entiteta u BiH protivno je tim principima”, kaže Gjenero.

Jakić tvrdi da ocjena njegovog nekadašnjeg šefa Mesića, kako bosanski Hrvati “moraju riješiti svoje probleme unutar BiH” ostaje jedina validna pozicija za Zagreb.

Svaki pokušaj Zagreba da preuzme kontrolu nad političkim procesima bosanskih Hrvata , kaže Jakšić, “može imati samo negativne posljedice”.

This article is Premium Content. In order to gain access to it, please login to your account below if you are already a Premium Subscriber, or subscribe to one of our Premium Content packages.

Buy Premium Subscription

Our Premium Service gives you full access to all content published on BalkanInsight.com, including analyses, investigations, comments, interviews and more. Choose your subscription today and get unparalleled in-depth coverage of the Western Balkans.

Buy Premium Subscription

If you have trouble logging in or any other questions regarding you account, please contact us

blog comments powered by Disqus