Istraživanje 01 Sep 17

Svakodnevni očaj demobilisanih boraca koji protestuju ispred Vlade FBiH

Čitavo ljeto demobilisani borci Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) protestuju zahtijevajući veća prava, dok zvaničnici tvrde da u budžetu nema dovoljno novca za beneficije koje oni traže.

Igor Spaić BIRN Sarajevo
Nail Salihović sa ostalim demobilisanim borcima koji protestuju u jednom od šatora postavljenih ispred zgrade Vlade FBiH. Foto: BIRN.

Nailu Salihoviću je travnjak ispred zgrade Vlade FBiH već duže od dva mjeseca dom. Čini se da se već navikao da u papučama hoda po centru grada.

Salihović i još nekoliko desetina demobilisanih boraca već 78 vrelih ljetnih dana stanuju u šatorskom naselju ispred zgrade Vlade FbiH, pokušavajući skrenuti pažnju na svoju tešku situaciju.

Koliko su odlučni u svojim zahtjevima pokazali su i kada je njih 16 prošle sedmice stupilo u trodnevni štrajk glađu. Kažu da su spremni i prezimiti u šatorima ako bi morali, bez obzira na surove sarajevske zime.

“Ostaću ovdje dok se ne ispune naši zahtjevi. Ako moram ovdje da umrem, neka tako i bude“, kaže za BIRN 60-godišnji Salihović.

Demobilisani borci imaju tri osnovna zahtjeva. Prvi je formiranje jedinstvenog registra boraca u Federaciji, koji su bili pripadnici Armije BiH (ABiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Drugi zahtjev je ukidanje finansiranja boračkih udruženja, a treći borački dodatak za sve bivše borce.

Oni smatraju da bi jedinstveni registar dao realnu sliku o broju boraca koji su učestvovali u ratu 1992.–1995.

Sumnjaju da je sadašnji broj veterana preuveličan i da su neke osobe bez osnova registrovane kao borci, što bi moglo predstavljati neku vrsta mita u zamjenu za političku podršku.

Federalni ministar za boračka pitanja Salko Bukvarević objavio je u februaru ove godine podatke svog ministarstva prema kojima je tokom rata u ABiH, HVO-u, policijskim strukturama, vojnim bolnicama i vojnoj industriji, bilo angažovano više od 570.000 osoba.

Ovi podaci su došli iz sada nepostojećeg Ministarstva odbrane FBiH, na osnovu evidencije o broju izdatih takozvanih boračkih certifikata.

Demobilisani borci koji protestuju tvrde da mnogi od onih koji su dobili te certifikate zapravo nisu bili borci, zbog čega žele da se uradi revizija podataka.

“Nakon rata, u Federaciji je bilo najviše 280.000 demobilisanih boraca. Prema Vladi (FBiH), sada imamo više od 570.000 boraca“, kaže Nazil Velić (50), nezaposleni borac iz Bugojna.

“Ko su ovi ljudi? Prema procenama (vlade), ispada da niko nije umro. Prema njima je zapravo rođeno još više boraca. Rat sigurno ne bi trajao četiri godine da smo imali toliko ljudi u našim redovima“, dodaje on ironično.

Drugi zahtjev veterana koji protestuju je ukidanje finansiranja svih udruženja boraca od strane Vlade Federacije i svih deset kantonalnih vlada.

U Federaciji trenutno ima 1.600 udruženja boraca, ali demonstranti tvrde da oni postoje samo kako bi političari “kupili” socijalni mir time što im prosljeđuju velike sume novca.

“Ako prestanemo sa finansiranjem tih organizacija, uštedeli bismo značajnu sumu novca”, objašnjava Velić.

“Kada bi bio udovoljen naš prvi i najveći zahtjev, formiranje jedinstvenog registra boraca, iz njega bismo mogli izbrisati oko 300.000 lažnih boraca i imali bismo više nego dovoljno novca za finansiranje našeg trećeg zahtjeva – isplata boračkih dodataka”, dodaje on.

Njihov uslov je da mjesečna primanja budu u visini od 326 KM (oko 167 eura) za nezaposlene borce i da svaki demobilisani borac dobije dvije ili tri KM (jedan do 1,5 euro) za svaki mjesec koji je proveo u ratu.

“Ovo već imaju u Republici Srpskoj, tako da ne tražimo ništa nemoguće”, naglašava Velić.

Šatorski kamp demobilisanih boraca ispred zgarde Vlade FBiH. Foto: BIRN.

“Prevelik broj udruženja boraca”

Iz Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata potvrdili su za BIRN da je u Federaciji registrovano oko 1.600 boračkih udruženja.

Međutim, iz ministarstva su potencirali da se “nijedna od ovih organizacija ne finansira iz budžeta Federacije, već da se finansiraju neki njihovi projekti putem javnih tendera”.

Takođe su potvrdili da je registrovana 577.261 osoba angažovana u ratu, bez obzira “da li su bili angažovani samo jedan dan ili tokom cijelog ratnog perioda”.

Ministar za boračka pitanja Salko Bukvarević izjavio je da su svi zahtjevi boraca od resornog ministarstva i Vlade FBiH podržani, te da je nezadovoljna samo jedna mala grupa ljudi.

Bukvarević je za BIRN izjavio da su u aprilu ove godine, prije no što su se borci prvi put okupili na protestima ispred Vlade, Vlada Federacije i resorno ministarstvo pripremili prijedlog izmjene i dopune Zakona o pravima demobilisanih boraca, koji je uključio i uspostavljanje jedinstvenog registra.

“Zakon je već usvojen od strane Predstavničkog doma Parlamenta FBiH i mi očekujemo da će ga Dom naroda FBiH usvojiti početkom septembra”, rekao je Bukvarević.

Dodao je da se godišnje iz budžeta Federacije izdvaja 570 miliona KM (291,3 miliona eura) za borce.

On je rekao da je takođe prihvaćen zahtjev da od 1. avgusta bude obustavljeno finansiranje rada boračkih organizacija i udruženja do donošenja Zakona o boračkim udruženjima od posebnog društvenog značaja.

Zakon ima za cilj utvrditi koja od sadašnjih udruženja uistinu predstavljaju najveći broj boraca.

Sam Bukvarević smatra kako bi 1.600 udruženja boraca trebalo spojiti u jedno.

Tako velik broj organizacija postoji jer zakon dozvoljava da “najmanje tri građanina formiraju udruženje boraca”, rekao je ministar jednom prilikom.

U intervjuu za portal Fokus.ba Bukvarević je izjavio da se za boračka udruženja u Federaciji godišnje izdvaja više od 12 miliona KM (6,15 miliona eura), ali da se iz federalnog budžeta izdvaja samo 360.000 KM (184.010 eura) godišnje, manje nego što za te svrhe obezbjeđuju kantoni.

Iako će Federacija prestati da finansira udruženja od 1. avgusta, kako je dodao, on zvanično ne može spriječiti kantone i općine da to i dalje čine.

Improvizirani toalet u šatorskom kampu. Foto: BIRN.

Isplata naknada “finansijski nemoguća”

Ministarstvo procjenjuje da je trenutno na zavodu za zapošljavanje registrovano oko 55.000 boraca, a da ima još 15.000 nezaposlenih koji nisu registrovani.

To znači da njihov zahtjev za isplatu naknada stvara još veće probleme za federalnu vladu.

“Treći zahtjev za isplatu boračkih naknada od 326 bosanskih maraka za svakog borca registrovanog na zavodu za zapošljavanje i bez prihoda, prevazilazi naše mogućnosti, jer je potrebno dodatnih 280 miliona KM (143 miliona evra) godišnje da bi se to postiglo”, rekao je ministar Bukvarević.

Iako je nemoguće povećati iznos sredstava namijenjenih borcima, ministar ističe da je u junu potpisao sporazum sa najvećim boračkim udruženjima da se trenutni iznos sredstava za veterane neće umanjivati u narednih pet godina.

“Vjerujem da je ovo jedino realno rješenje i pozivam predstavnike boračke populacije na dijalog”, rekao je on.

U prijašnjem intervjuu za regionalnu N1 TV, on je takođe napomenuo kako je za sve demobilisane borce koji su bili na birou od 2006. do 2010. godine isplaćeno za svaki mjesec u armiji po 150 KM (77 eura) i da je desetine hiljada bivših vojnika koji su bili zaposleni napustili svoj radni ugovor kako bi mogli dobiti beneficije.

To je mnogima omogućilo da i dalje budu zaposleni kao sezonski radnici, ali da zadrže svoj zvanični status nezaposlenog lica kako bi dobivali beneficije.

Za Bukvarevića, ključni problem je što se Zakon o pravima boraca, prema kome borci i članovi njihovih porodica trebaju imati prednost pri zapošljavanju, ne poštuje, jer isti zakon nema kaznenih odredbi.

“Vjerujem da bi prvi zadatak za sve nivoe vlasti bio da radimo na zapošljavanju boraca i članova njihovih porodica”, rekao je on.

Demobilisani borac odmara u svom šatoru. Foto: BIRN.

Podrška za ugrožene

Veliki broj boračkih udruženja je posljedica složenog političkog sistema u zemlji, objašnjava Elvis Sudar, potpredsjednik Udruženja ratnih vojnih invalida-paraplegičara Federacije i predsjednik ogranka istog udruženja u Kantonu Sarajevo.

“Imate udruženje na nivou Federacije, još deset na nivou kantona (u Federaciji) i općinske organizacije”, kaže on za BIRN.

Ukoliko njegovo udruženje nije dio udruženja na kantonalnom nivou, naglašava on, ono ne bi moglo na odgovarajući način lobirati za prava svojih članova zbog složenog sistema državne uprave.

Takođe smatra da će obustava finansiranja udruženja imati teške posljedice.

“Oni zaboravljaju da će mnogi demobilisani borci i djeca boraca izgubiti posao. Mi smo servis kategoriji (ljudi) kojoj je pomoć najpotrebnija, dostupan našim članovima 24 sata dnevno“, ističe on.

Osim što informiše vojne invalide-paraplegičare o njihovim pravima, Sudarovo udruženje pruža svojim članovima podršku, posjećuje ih i redovno se informiše o njihovom zdravlju.

Ukoliko je neki član udruženja bolestan, a nema načina da ode u bolnicu, onda se udruženje za to pobrine. U izvjesnim situacijama, kao što su sahrane ili potreba za lijekovima, udruženje pruža i finansijsku pomoć.

“Jedan od naših članova je u komi 22 godine. Ima samo majku i sestru. Ko će biti pored njega kada oni odu?“, pita on.

Sudar smatra kako je zapošljavanje veterana po okončanju rata trebalo da bude prioritet vladi. Danas je to propuštena prilika.

“Rat se završio prije 22 godine. Zašto nije ministarstvo otvorilo fabrike i radna mjesta na kojima bi se tada mogli zaposliti svi ti ljudi?“, upitao je on.

“Danas su svi puno stariji i niko ih neće zaposliti. Prije dvadeset i dvije godine, bili su u svojim najboljim godinama za rad, a sav uložen novac bi se mogao vratiti kroz doprinose“, dodao je on.

Transparent “Kamp prevarenih branitelja BiH”. Foto: BIRN.

Izgubljeno povjerenje

Sarajlije su se već navikli na šatore, transparente i zastave u travnjaku ispred zgrade Vlade Federacije. Kada bi borci otišli, prostor bi izgledao prazno.

Na jednom od transparenata piše: “Kamp prevarenih branitelja BiH”. Kamp je dobro organizovan, postavljeni su mobilni toaleti, kuhinja, pa čak i umivaonik sa tekućom vodom gdje se ujutro mogu obrijati i oprati zube.

“Imam tri brata kod kuće, a sada ovdje imam još 50”, kaže nam Salihović.

Ljudi dolaze i odlaze. Ponekad ostavljaju i novac veteranima, čija je situacija dodatno otežana složenim i zbunjujućim administrativnim sistemom poslijeratne BiH, koja ima više nivoe vlasti.

Ne vjeruju političarima, čak ni onima poput ministra Salka Bukvarevića, koji kaže kako radi sve što može sredstvima koja su mu na raspolaganju ne bi li zadovoljio njihove zahtjeve.

Demobilisani borci svakog jutra gledaju u sjajne i skupe automobile koji jedno za drugim dolaze ispred zgrade Vlade.

Dva veterana sjede na stepenicama zgrade u blizini kampa i čitaju novine.

“Vidi”, kaže jedan drugome, pokazujući mu nešto u tekstu u novinama pored kojeg je fotografija sarajevske elite – među kojima i supruge političara – na crvenom tepihu na Sarajevskom filmskom festivalu.

“Njena tašna vjerovatno košta koliko penzije za pola godine”.

Disqus

blog comments powered by Disqus