Svjedok Marko Margić ispričao je kako ga je optužena Monika Karan-Ilić razbijenom flašom parala po ruci dok je bio zatvoren u logoru Luka u Brčkom.
Pred Osnovnim sudom Brčko Distrikta svjedok je rekao da je u Luku doveden 11. juna 1992. godine i da je, nakon što je odbio da ide na radnu obavezu, odveden iz hangara u kancelariju prekoputa.
“Tu je sjedila Monika, koja je u ruci imala razbijenu flašu, kojom me počela parati po rukama, ali me nije rasjekla. Izgledala mi je kao da je bila u alkoholisanom stanju”, prisjetio se Margić.
Svjedokinja Ramiza Fetahović ispričala je da je iz brčanske bolnice, gdje je radila kao medicinska sestra, odvedena u logor Luka. Posvjedočila je kako je optužena maltretirala zatočenika kojeg su zvali Ado.
“Vidjela sam kako je Monika, dok je on ležao na podu, stala iznad njega i udarala ga razbijenom flašom po dlanovima. Poslije je neko od vojnika donio so i posipali su mu je po posjekotinama. Ado je vrištao, a oni su se smijali”, ispričala je Fetahović.
Moniku Karan-Ilić optužnica po osam tačaka tereti da je od početka maja do 10. jula 1992. godine u koncentracionom logoru Luka i Stanici javne bezbjednosti (SJB) u Brčkom svakodnevno mučila, nečovječno postupala, te psihički zlostavljala civilno stanovništvo.
Svjedok Sabahudin Islamović rekao je da je za dva mjeseca, koliko je bio u logoru, često viđao Karan-Ilićevu.
“Čuo sam od drugih zarobljenika da je ona svašta radila. Znala je ulaziti u hangar gdje smo bili i psovati nam”, kazao je Islamović.
Prema njegovim riječima, najviše je bio premlaćivan zatočenik Amir Didić, kojem je lice bilo “skroz neprepoznatljivo i natečeno”.
“Jednom je došla Monika u hangar, skinula nogom spužvu kojom je Amir bio prekriven i pitala: ‘Zar si još živ?’”, rekao je Islamović i dodao da su svi logoraši bili mučeni i zlostavljani u kancelarijama prekoputa hangara.
I svjedok Šefik Hasanović je potvrdio da su Amira Didića najviše tukli i da im je on pričao kako su ga optužena i drugi vojnici udarali.
“Jednom je čak zatražio od ostalih zarobljenika da mu pomognu da se ubije, jer nije mogao više da trpi bolove”, kazao je svjedok.
On se prisjetio da je Karan-Ilićeva jednom ušla u hangar s pištoljem i kesom i rekla im da sve izvade iz džepova, navodeći “da to nije pljačka, nego dobrovoljni prilog za srpsku vojsku”.
“I od mene je pokupila sve dokumente, a najviše me je pogodilo što mi je poderala sliku na kojoj je bila moja kćerka, uz konstataciju da mi to više neće trebati”, kazao je Hasanović.
Nastavak glavnog pretresa zakazan je za 3. septembar, kada bi trebao svjedočiti i Didić.