Istraživanje 03 Aug 17

Pripadnici Jazida koji su preživjeli masakr u Iraku uče iz iskustva Srebreničanki

Slijedeći primjer žena iz Srebrenice, Jazidi nad kojima su pripadnici Islamske države prije tri godine počinili masakr u Iraku žele proglasiti ova masovna ubistva za genocid, a ubice privesti pravdi.

Igor Spaić BIRN Sarajevo
Jazidi su na planini Sinjar u sjevernom Iraku obilježili treću godišnjicu od masakra. Foto: Video still.

Zajednica Jazida je u četvrtak u Iraku obilježila godišnjicu masakra koji su u sjevernoj pokrajini Nineveh 2014. godine izvršili pripadnici Islamske države i obećala da će za ubijene žrtve tražiti pravdu.

Od ovog su događaja, koji se desio kada su borci Islamske države osvojili planinsko područje Sinjar, gdje su Jazidi nastanjeni, prošle tri godine.

Ovo krvoproliće su Ujedinjene nacije u junu 2016. godine okarakterisale kao genocid.

Preživjeli članovi ove zajednice sada žele i pravno priznanje da je to bio genocid, kao i da se pronađu posmrtni ostaci njihovih najdražih.

Oni žele ono što su postigli preživjeli iz Srebrenice.

Zbog toga je 11. jula ove godine delegacija Jazida prisustvovala obilježavanju 22. godišnjice genocida u Srebrenici, u kojem je ubijeno preko 8.000 muškaraca i dječaka Bošnjaka sistematskim progonom od pripadnika snaga bosanskih Srba, koji su krajem rata u BiH 1992–1995 zauzeli ovaj grad.

Dilbar Omer, jedan od članova delegacije Jazida, rekao je za BIRN da je posjeta BiH bila inspirativna i produktivna.

“Tokom našeg susreta sa preživjelim Srebreničankama razmjenjivali smo iskustva u radu. Podsjetili su nas da se oslonimo na zakon, umjesto da nas vuku mržnja i osveta”, rekao je Omer.

Kako kaže, naučio je da je “dokumentacija od vitalnog značaja”. “Trebamo koristiti razne alate i sredstva kada tražimo svoja prava”, dodao je on.

Grupa sada namjerava ohrabriti i osnažiti preživjele pripadnike svoje zajednice, kako bi postali njeni aktivni radnici, ali i podstaknuti lokalne zajednice da dokumentuju sve počinjene zločine protiv čovječnosti.

Pronalaženje masovnih grobnica je prioritet, kaže Omar. Preživjeli pripadnici Jazida izrazili su želju da se međunarodna zajednica uključi u pronalaženje ovih mjesta, ali i u pokretanje sudskih postupaka, kao što je to učinila u BiH.

Grupa će takođe pokušati ojačati socijalnu koheziju i obnoviti povjerenje između različitih etničkih skupina.

“Zajedno ćemo raditi na obrazovanju, kulturi, oprostu i na obnovi lokalnog civilnog društva koje će stremiti ka svijetlijoj i mirnijoj budućnosti”, kaže Omer.

Poduzimanje akcije

Basma Nadži, pripadnica Jazida koja je preživjela masakar, u julu se susrela sa preživjelom Srebreničankom. Foto: PAX for Peace.

“Irački Jazidi bili su impresionirani radom grupa žrtava u Srebrenici”, izjavio je Sam van Vliet, viši programski oficir za Irak u holandskoj mirovnoj organizaciji PAX, koja je prošlog mjeseca organizovala posjetu Jazida komemoraciji u Srebrenici.

Ono što je impresioniralo šestočlanu delegaciju Jazida jeste način na koji su Bošnjaci “uspijevali tokom dugog vremenskog perioda da izlobiraju identifikaciju masovnih grobnica, a kasnije i da se uključe u proces pravde i materijalizacije”, kaže van Vliet.

Shvatili su “koliko je važno da se žrtve same organizuju kao grupa civilnog društva kako bi lobiranje bilo efikasnije”, dodao je on.

Osobe koje su preživjele masakr u Srebrenici, a to su uglavnom žene, uspjele su ubijediti strane vlade da formiraju Međunarodnu komisiju za nestale osobe i pomogle u kreiranju do sada najsofisticiranijeg procesa masovne DNK identifikacije.

Vršili su pritisak na forenzičke stručnjake da pronađu skrivene masovne grobnice, da ih ekshumiraju, da sastavljaju skelete kao slagalice i vrate ih njihovim porodicama koje svake godine 11. jula sahranjuju posmrtne ostatke svojih najbližih u memorijalnom centru u Potočarima. Ovom događaju prisustvuju i brojni svjetski lideri.

S druge strane, određenom broju počinilaca ratnih zločina, ali i osobama koje su te zločine isplanirale, sudilo se pred Haškim tribunalom.

Niko prije nije uradio ništa slično ovome.

Kada Hotić, jedna od najistaknutijih članica udruženja Majke Srebrenice, u masakrima koji su počinjeni 1995. godine u Srebrenici izgubila je sina, muža i dvojicu braće. Ona ima nekoliko savjeta za Jazide.

“Treba da insistiraju na formiranju nezavisnog suda, da izvrše pritisak na domaće i međunarodne institucije da pronađu dokaze”, kaže ona za BIRN.

“Kada dobiju sve dokaze, mogu ih prezentirati sudu”, naglašava ona.

Najvažniji dio procesa priznavanja genocida, smatra Hotić, jeste presuda suda.

“Prije zvanične sudske presude, niko u medijima nije čak ni upotrebljavao riječ 'genocid' kako bi opisao šta nam se dogodilo”, objašnjava ona.

Hotić se sjeća kako su žene iz Srebrenice, odmah nakon završetka rata, učinile sve što su mogle da pronađu svoje sinove, muževe, braću i očeve.

Oni su registrovali udruženje i počeli lobirati, kucati na vrata, insistirati, marširati na protestima i davati intervjue medijima.

Ali niko nije želio pomoći, rekla je Hotić. Zvaničnici su im ispred nosa zatvarali vrata, ili ih čak nisu ni otvarali kada su one kucale.

Vlasti Republike Srpske, entiteta u kojem se Srebrenica nalazi, pokušavali su nakon rata spriječiti žene da posjete grad, a kamoli da traže posmrtne ostatke njihovih najbližih ili da omoguće da se one vrate u svoje domove.

Ali majke, sestre i udovice nisu imale šta više izgubiti i zato nikada nisu odustale.

“Bacale smo kamenje na Crveni krst, na policiju. Morale smo biti grube. Bile smo očajne“, priznaje Hotić.

Mobilizacija podrške

Djeca izbjeglice u sjevernom Iraku 2014. Foto: Defend International/Wikimedia Commons.

Žene iz Srebrenice su se uporno i neumorno obraćale lokalnim i međunarodnim zvaničnicima, državnicima i nevladinim organizacijama, članovima kongresa SAD-a i advokatima.

Godine 1996. osnovana je Međunarodna komisija za nestale osobe, zadužena za pronalaženje i identifikaciju žrtava rata u BiH. Ovu je inicijativu podržao predsjednik SAD-a Bill Clinton.

Kada su forenzički stručnjaci započeli da jednu za drugom iskopavaju masovne grobnice, žene su stajale iznad jama i posmatrale svaki njihov potez.

Dale su krv i mobilizirale izbjeglice iz Srebrenice širom svijeta da učine to isto, kako bi se napravila DNK baza od 100.000 krvih uzoraka koji bi se upoređivali sa DNK svake pronađene kosti.

Žene su tužile koga god su mogle tužiti pred bilo kojim sudom koji bi vodio njihove slučajeve, bilo u BiH ili na međunarodnom nivou. One su čak tužile i Holandiju zato što njeni vojnici koji su bili mirovnjaci UN-a u Srebrenici nisu zaštitili bošnjačke muškarce onako kako su trebali; a pokušale su tužiti i samu UN.

Neke su slučajeve izgubile, neke dobile, ali rezultat je bio uspjeh koji će istorija zapamtiti.

Međunarodna komisija za nestale osobe je sada međunarodno tijelo u Haagu, koje pomaže u pronalaženju i identifikaciji žrtava konflikata i prirodnih katastrofa širom svijeta, od žrtava generala Pinocheta u Čileu do žrtava azijskog cunamija iz 2004. godine.

Prikupljeni podaci o masovnim grobnicama u Srebrenici, svjedoci u sudskim predmetima i dokumenti do kojih su došli tokom pretresa, pomogli su tužiocima Haškog tribunala za ratne zločine u dokazivanju da su zločini koje su optuženi počinili bili “namjerno i sistematsko uništavanje rasne, političke i kulturne grupe” ili dijela grupe – što je definicija genocida.

To je kasnije pomoglo i sudijama Međunarodnog suda pravde da donesu odluku da je ono što se desilo u Srebrenici akt genocida.

U međuvremenu, žrtve su uspjele izlobirati i novac, ali i političku podršku za izgradnju memorijalnog centra u Srebrenici – ogromno mezarje gdje je vječno prebivalište našla većina njihovih najbližih.

Dokazivanje genocida

Jazidi kažu da žele postići nešto slično onome što su postigle žene iz Srebrenice.

“Zajednica Jazida se aktivno angažuje na građenju pravičnog postupka sa međunarodnom zajednicom”, rekla je Tanja Domi, vanredna profesorica za međunarodna i javna pitanja na Univerzitetu Columbia, koja više od dvije decenije pažljivo prati srebrenički proces.

Oni trenutno “uče iz mudrosti i iskustva zajednice u Srebrenici, koja je nakon genocida vodila beskrajnu kampanju za odgovornost”, dodala je Domi.

“Prema brojnim nalazima, sve se više nameće zaključak da su borci Islamske države počinili genocid nad Jazidima u Iraku”, rekla je ona.

U prošlogodišnjem izvještaju Nezavisnog međunarodnog odbora za istragu UN-a, zločini počinjeni nad Jazidima opisuju se kao “nezamislivi užasi”, te se zaključuje da oni u cjelini predstavljaju genocid.

U izvještaju su opisana ubistva, seksualno ropstvo, porobljavanje, mučenje i nehumano i ponižavajuće postupanje kroz koje su Jazidi prošli.

U izvještaju se nabraja i “nametanje mjera za sprečavanje rađanja među Jazidima, uključujući prisilnu konverziju s odraslima, razdvajanje žena i muškaraca, mentalne traume, kao i oduzimanje djece iz porodica Jazida, čime su borci Islamske države presjekli vezu s vjerovanjima i praksom njihove vjerske zajednice“.

“Islamska država želi, a i dalje nastoji uništiti Jazide na više načina, kako stoji u Konvenciji o genocidu iz 1948. godine”, zaključuje se u izvještaju.

Domi je kazala da vidi mnogo sličnosti između onoga što se dešavalo Jazidima i Bošnjacima iz Srebrenice.

Istakla je, prema njenoj ocjeni, neke od najgorih zločina počinjenih nad Jazidima – prijavljene otmice i seksualno zatočenje jazidskih žena od strane boraca Islamske države, koji su istovremeno ubijali muškarce Jazide.

“Ovi su zločini uglavnom uporedivi sa iskustvom Bošnjaka tokom rata 1992–1995”, rekla je Domi.

Pravna razrješnica

Prema PAX-u, u Iraku je živjelo ukupno 550.000 pripadnika zajednice Jazida.

Kao rezultat napada koji su pripadnici Islamske države izvršili 2014. godine, 360.000 Jazida je interno raseljeno, dok je 90.000 napustilo ovu državu, procjenjuje ova organizacija.

Od 3.547 kidnapovanih žena i djevojaka, do sada se vratilo samo 1.911. Mnoge od njih su u zarobljeništvu preživjele teško seksualno zlostavljanje.

Kako za BIRN kaže van Vliet, od 2.870 kidnapovanih dječaka, do sada se vratilo 1.137.

“Ubijeno je ukupno 1.293 Jazida i pronađene su 43 masovne grobnice”, kazao je on.

“Od suštinskog je značaja da se ovi forenzički dokazi prikupe što prije ... i da preživjeli i žrtve imaju ‘svoj dan’ na sudu”, ističe Domi.

U saopštenju povodom obilježavanja treće godišnjice masakra, pravni savjetnik preživjelih članova jazidske zajednice, Amal Clooney, ponovo je potencirao njihovo insistiranje na pravnoj razrješnici.

“Sramno je da tri godine nakon genocida nijedan član Islamske države nije odgovarao pred sudom. Radujem se danu kada će se Jazidi i druge žrtve Islamske države suočiti sa svojim zlostavljačima na sudu u Haagu”, dodao je Clooney.

Komemoracija žrtvama Jazida održana u četvrtak predstavlja korak naprijed na putu koji su preživjeli iz Srebrenice već prešli.

Za Jazide će sljedeći korak biti težak i trajaće mnogo godina, ali Hotić naglašava da se isplati preduzeti ga.

“Ne možete vratiti mrtve, ali možete osjetiti pravdu”, rekla je ona.

“To žrtvama daje određenu satisfakciju, a ostatku čovečanstva daje pouku za buduće generacije”, zaključila je Hotić.

Disqus

blog comments powered by Disqus