Komentar 06 Nov 12

Presuda za Kerestinec otkriva dvostruka mjerila hrvatskih sudova

Hrvatski sudovi imaju dvostruka mjerila kada za ratne zločine sude Hrvatima i Srbima.

Drago Hedl
Osijek

“Čestitamo pravosuđu!”, ironično je komentirao Zoran Šprajc, popularni voditelj Dnevnika, glavne informativne emisije Hrvatske televizije, presudu petorici bivših vojnih policajaca kojima se na Županijskom sudu u Zagrebu sudilo za ratne zločine.

Bila je to jedna od rijetkih javnih osuda sramotno blage kazne koju je 31. listopada izrekao sudac Marijan Garac dosudivši ukupno osam i pol godina zatvora osobama koje su od kraja 1991. do sredine 1992. u Kerestincu, bivšoj raketnoj bazi Jugoslavenske narodne armije (JNA), mučile 34 srpska civila i pripadnika JNA. Sud je nedvojbeno utvrdio da je Kerestinec bio mučilište za iživljavanje u kojem su ratni zarobljenici, među kojima je bilo i civila, premlaćivani, zlostavljani, mučeni elektrošokovima i prisiljavani na oralni seks.

Iako se po hrvatskim zakonima kazna za ratne zločine kreće u rasponu od pet do 20 godina, Sud je svoj petorici izrekao kaznu značajno ispod minimalne: prvooptuženi Stjepan Klarić, bivši zapovjednik zatvora u Kerestincu, dobio je tri i pol godine zatvora, jedan njemu podređeni pripadnik vojne policije dvije godine, a ostala trojica policajaca po godinu dana zavora.

“Nema nikakve dvojbe o tome da su ratni zarobljenici u Kerestincu u više navrata seksualno zlostavljani”, rekao je sudac čitajući presudu i naveo samo neke od strahota kojima su bili izloženi. Dodao je kako su dvojica zatočenika bila natjerana da se boksaju, a čuvari su jednog od njih – na kojeg su se kladili u pobjedu – tukli letvama.

Ako je Sud vjerovao svjedocima, žrtvama zlostavljanja, i ako je nedvojbeno utvrdio da su svi optuženici krivi, logično je pitanje: Zašto su kazne ne samo blage, već i niže od minimalnih?

I ovom presudom, naime, hrvatsko je pravosuđe dokazalo koliko su opravdane kritike Europske unije (EU), koja upravo stanje u pravosuđu identificira najslabijom karikom lanca kojim se Zagreb vuče prema punopravnom članstvu.

Pored nedavnih oštrih kritika iz Berlina i stava političkog vrha Njemačke – najvažnije hrvatske saveznice koja je Zagrebu krčila put prema Bruxellesu – da Hrvatska nije spremna za ulazak u Uniju, sada se oglasila i Velika Britanija. I iz Londona, kao i iz Berlina, uz nekoliko drugih primjedbi, pravosuđe se navodi kao jedna od najslabijih točaka. U nedavnoj raspravi na Odboru za europski nadzor, zastupnici Donjeg doma britanskog parlamenta odlučili su pričekati s ratifikacijom ugovora o pristupanju Hrvatske Uniji. Pričekat će proljetno, posljednje izvješće Europske komisije da vide je li došlo do napretka, između ostalog, i u sferi pravosuđa.

Presude, kakvu je u slučaju zlostavljanja civila i ratnih zarobljenika u Kerestincu donio zagrebački Županijski sud, potvrđuju opravdanost skepse u spremnost Hrvatske da 1. srpnja sljedeće godine postane 28. članicom Unije. Ta presuda, naime, kao i mnoge ranije kad su u pitanju suđenja za ratne zločine, pokazuje krajnje neujednačenu praksu u težini izrečenih kazni. Kad se za ratni zločin sudi Hrvatima, kazne su neusporedivo blaže od onih kada se, za podjednako težak zločin, sudi Srbima.

Za vrlo sličan slučaj onom u Kerestincu, kada je u Vukovaru u prosincu 2005. presuđeno pripadnicima srpske paramilicije koji su u zatvoru u Borovu držali zarobljene hrvatske vojnike, šestorici Srba izrečena je ukupna zatvorska kazna od 49 godina. Prvooptuženi Jovan Čurčić, zapovjednik zatvora, dobio je kaznu od 14 godina, a najblaža kazna jednom od čuvara bila je šest godina zatvora. Nerazmjer u odnosu na kazne izrečene hrvatskim policajcima za ratni zločin počinjen u Kerestincu, više je nego očit.

Još jedan primjer zbog kojeg je hrvatsko pravosuđe dobilo podosta kritika iz međunarodne zajednice svakako je suđenje Mihajlu Hrastovu, bivšem pripadniku specijalne policije koji je 1991. na Koranskom mostu u Karlovcu ubio 13 zarobljenih pripadnika JNA. Hrastov i njegova Obrana tvrdili su da je ubojstvo 13 zarobljenih vojnika počinjeno u samoobrani.

Suđenje je trajalo više od 20 godina. Bio je tri puta oslobođen i dva puta osuđen. U rujnu 2012. Vrhovni ga je sud osudio na četiri godine zatvora, no ni ta presuda nije konačna jer postoji mogućnost žalbe u trećem stupnju.

Hrvatska javnost je, često s pravom, bila nezadovoljna visinom izrečenih kazni kada se za ratni zločin sudilo pripadnicima srbijanskih paravojnih formacija ili pripadnicima JNA na sudovima u Haagu ili Beogradu. Osobito je s ogorčenjem primljena kazna Veselinu Šljivančaninu, zapovjedniku snaga JNA, koju je 2007. izrekao Haški sud odredivši mu pet godina zatvora. No, s druge strane izostaje reakcija iste te javnosti kada su u pitanju sramotno blage kazne pripadnicima hrvatskih oružanih snaga, poput onih izrečenih za ratni zločin počinjen u Kerestincu.

This article is Premium Content. In order to gain access to it, please login to your account below if you are already a Premium Subscriber, or subscribe to one of our Premium Content packages.

Buy Premium Subscription

Our Premium Service gives you access to exclusive content published on Balkan Insight, including analyses, investigations, comments, interviews and more. Subscribe to Balkan Transitional Justice Premium or to Full Premium Access and get unparalleled in-depth coverage of the Western Balkans.

Buy premium subscription

If you have trouble logging in or any other questions regarding you account, please contact us

blog comments powered by Disqus