Komentar 10 Mar 17

Odbijanje zahtjeva za reviziju šalje kritičku poruku BiH

Odbijanje Međunarodnog suda pravde da razmotri zahtjev za reviziju svoje presude iz 2007. po tužbi BiH protiv Srbije za genocid može uzdrmati političku scenu u ovoj državi, ali i ponuditi zemlji neke pouke od vitalnog značaja.

Srećko Latal BIRN Sarajevo
Ožalošćeni članovi porodice žrtava u Srebrenici prošle godine. Foto: Anadolu.

Pismo koje je u četvrtak Međunarodni sud pravde (MSP) uputio članovima Predsjedništva BiH, kojim ih obavještava da odbija kontroverzni zahtjev za reviziju presude, jer ga nije dostavila nijedna državna institucija, poruka je koja dolazi u kritičnom trenutku za sve neizvjesniju budućnost Bosne i Hercegovine.

Da li će iko ovu poruku čuti i shvatiti, ostaje da se vidi.

No, čini se da su šanse male, s obzirom na činjenicu da je velika većina bh političara, intelektualaca, aktivista nevladinih organizacija i medijskih radnika fokusirana na svoje uske interese – ignorišući pritom ozbiljnost situacije ili čak doprinoseći problemima koji bi mogli dovesti do konačnog raspada države.

Zahtjev za reviziju presude MSP-a – kojom je utvrđeno da je Srbija kriva jer 1995. godine nije spriječila genocid Bošnjaka iz Srebrenice, ali ne i za sam genocid – podnijela je prošlog mjeseca grupa uglavnom bošnjačkih političara i intelektualaca.

Inicijativa je došla usred opasno eskalirajuće krize u BiH, koju su podgrijali ojačani unitaristički bošnjački lideri, lideri bosanskih Hrvata koji zagovaraju autonomiju i separatistički lideri bosanskih Srba.

Zahtjev za reviziju se oslanjao na očekivanja da će Sakib Softić, pravni zastupnik BiH u slučaju koji se po tužbi BiH protiv Srbije vodio pred Međunarodnim sudom pravde od 2000. do 2007. godine, i dalje imati mandat da predstavlja ovu državu pred sudom UN-a u Hagu.

Na osnovu ovoga, grupa sačinjena mahom od Bošnjaka pokrenula je postupak, manje od dvije sedmice prije isteka žalbenog roka od deset godina, s ciljem, kako su naveli, da se dođe do istine i obezbijedi mir za žrtve masakra u Srebrenici i njihove porodice.

Većina Bošnjaka, kao i 'liberalni' Bosanci općenito – uključujući i predstavnike akademske zajednice, nevladinih organizacija i medija – podržali su ovaj potez ili su se pak trudili izbjeći da ga javno kritikuju, kako ne bi izazvali nezadovoljstvo uticajnih udruženja žrtava i boraca.

Zato je zahtjev izazvao veliko negodovanje političkih predstavnika bosanskih Srba, ali i srpskog stanovništva u BiH u cjelini. Kako su isticali, oni nisu bili konsultovani u vezi sa zahtjevima, zbog čega iza njih ne stoji ni cijela BiH niti njezine zajedničke institucije.

Vodstvo bosanskih Hrvata nije dalo podršku niti je odbilo inicijativu. Zauzevši tako neutralnu poziciju, izbjegli su da se zamjere svojim političkim saveznicima kako na bošnjačkoj strani tako i na strani bosanskih Srba.

Srbija je u međuvremenu upozorila da je zahtjev rizičan po krhke i napete odnose između dvije zemlje.

Inicijativa Bošnjaka nije dobila čak ni podršku međunarodnih aktera koji su obično prijateljski naklonjeni Bošnjacima, poput SAD-a i EU, koji su zvanično ostali neutralni.

Ali nezvanično, kroz razne diplomatske kanale, i jedni i drugi su pokušali, ali bezuspješno, ubijediti bošnjačko rukovodstvo da se suzdrži od pokretanja inicijative.

Osuđen na neuspjeh

Bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Foto: Anadolu.

Činilo se da je zahtjev za reviziju presude još od samog početka osuđen na neuspjeh, jer su, kako je izgledalo, oni koji su stajali iza njega više fokusirani na njegove političke implikacije i sopstvene političke koristi nego na dobrobit žrtava ili na nešto drugo.

Brojni domaći i međunarodni stručnjaci upozorili su da inicijativa ima slabe temelje, jer se oslanjala na nadu da će MSP priznati mandat Softića.

U uslovima montiranih političkih sukoba i proceduralnih kontroverzi činilo se da se pravni osnov za reviziju sve više ignoriše.

Međutim, obim proceduralnih, pravnih i političkih grešaka Bošnjačkog rukovodstva oko pokretanja inicijative postao je vidljiviji kada su lokalni mediji objavili dokument koji su pripremili Sir Geoffrey Nice, bivši haški tužilac, i Nevenka Tromp, bivša istraživačica u Haškom tribunalu.

U dokumentu, koji datira od februara 2017. godine, oboje izlažu hronologiju kontakata koje su imali s bošnjačkim rukovodstvom u periodu od 2007. do 2017. godine.

Tromp i Nice izražavaju zajednički stav da su predmeti na kojima se u tom periodu radilo pred MKSJ-om pružili obilje dokaza o involviranosti Srbije u ratu u BiH, što je, kako su naveli, solidna osnova za reviziju presude MSP kojom je Srbija oslobođena za učešće u genocidu.

No, i pored toga, kako navode Tromp i Nice u dokumentu, bošnjačko rukovodstvo, kao ni predstavnici udruženja žrtava, nisu ništa konkretno uradili kako bi odgovorili ili se nadovezali na tu komunikaciju.

Dvoje bivših zvaničnika MKSJ-a kažu da je na kraju ovaj propust prijetio da potkopa čak i pravni osnov za reviziju, jer je prema pravilima i propisima MSP-a žalbu potrebno podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci nakon što se otkriju novi dokazi.

Tromp i Nice naglašavaju da su ih predstavnici bošnjačkog rukovodstva konačno kontaktirali u decembru 2016. godine, te da su 3. januara ove godine započeli svoj kratki “polukomercijalni“ angažman.

Ipak, oni su naveli svoje mišljenje o ozbiljnim pravnim i proceduralnim nedostacima zahtjeva za reviziju, prije svega o zakonitosti Softićevog mandata, koja je očito bila sumnjiva.

Njihovo mišljenje potkrijepilo je pismeno saopštenje predsjednika MSP-a, sudije Ronnya Abrahama, objavljeno u četvrtak, u kojem se takođe izlaže hronologija ovog slučaja iz perspektive MSP-a.

Abraham kaže da je 25. maja 2016. godine Softić podnio upit o validnosti svog mandata kao pravnog agenta BiH u postupku pokretanja revizije.

“U pismu od 26. maja 2016. godine, registrator je informirao gospodina Softića da je potrebno novo imenovanje. No, (od tada) sud nije primio dokument kojim se potvrđuje imenovanje gospodina Softića za potrebe postupka za reviziju presude iz 2007. godine“, kaže se u saopštenju.

Abraham se poziva i na pisma koja su poslala tri člana Predsjedništva BiH, 28. februara, 2. i 3. marta.

U svojim pismima, srpski i hrvatski član Predsjedništva, Mladen Ivanić i Dragan Čović, naglašavaju da zahtjev za reviziju nisu podržali ni Predsjedništvo niti bilo koja druga zajednička institucija.

Jedino je bošnjački član Predsjedništva Bakir Izetbegović tvrdio da je Softićev mandat i dalje na snazi.

Ipak, Abrahamovo saopštenje, kao i dokument koji su sačinili Tromp i Nice, jasno pokazuju da su Softić i bošnjačko rukovodstvo bili uredno obaviješteni da Softić nema mandat da zastupa BiH pred MSP-om bez novog odobrenja Predsjedništva BiH.

Uprkos svemu tome, bošnjačko rukovodstvo je nastavilo sa njihovom inicijativom.

Udar bošnjačkim liderima

Međunarodni sud pravde u Hagu. Foto: MSP.

Neki bošnjački zvaničnici kažu da su bili primorani da podnesu zahtjev za reviziju, jer bi inače bili javno kritikovani od strane udruženja žrtava.

Suočeni sa dvije loše opcije, odabrali su onu za koju su smatrali da će nanijeti manje zla, očigledno ignorirajući mogući efekat predmeta na etničke odnose unutar BiH i u njenom okruženju, kao i na budućnost svoje zemlje.

Gaf sa revizijom uslijedio je nakon niza previranja do kojih je došlo u bošnjačkom rukovodstvu, a posebno unutar vladajuće bošnjačke stranke, Stranke demokratske akcije (SDA).

SDA, koja je skoro 25 godina glavni politički predstavnik Bošnjaka, na udaru je sve većih kritika, koje dolaze iz stranke, ali i van nje, da je poput ostalih glavnih partija u BiH postala previše korumpirana, egoistična i fokusirana na uske političke, pa i lične interese, da se udaljila od građana te da ignoriše katastrofalnu političku, ekonomsku i socijalnu krizu u zemlji.

Kritike su sve intenzivnije od lokalnih izbora 2016. godine, na kojima je SDA ipak izašla kao pojedinačno najjača stranka u BiH, iako je izgubila mnoge opštine koje je smatrala za svoje tradicionalne bastione, kao i mnoge svoje popularne članove, koji su u izbornoj trci učestvovali kao nezavisni kandidati i pobijedili kandidate SDA.

Rastuće političke podjele unutar SDA zategle su i odnose između ove stranke i njenih političkih partnera, kao što je druga najjača bošnjačka stranka, Savez za bolju budućnost, na čijem je čelu medijski i građevinski tajkun Fahrudin Radončić.

Mnogi bošnjački političari – kako unutar SDA, tako i u drugim strankama – vidjeli su ovo kao priliku da ili zamijene svog lidera, bošnjačkog člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića, ili podijele odnosno sruše SDA na narednim opštim izborima, zakazanim za oktobar 2018. godine.

U ovoj situaciji, propala šema oko revizije još više je potpalila ovakve ambicije i prouzrokovala novi val kritika usmjerenih ka SDA i Izetbegoviću.

Bolni i ponižavajući udarac koji je nanesen odlukom MSP-a sigurno će dodatno oslabiti SDA i Izetbegovića, i potencijalno dovesti do prve ozbiljne borbe za lidersku poziciju.

Ima predviđanja da bi ovo moglo imati za posljedicu dalje podjele u SDA.

Odluka MSP-a može uticati i na udruženja žrtava, s obzirom na najnoviji dokaz koji sugeriše da pojedina udruženja nisu uspjela obaviti svoj dio posla kako treba i nisu pomogli u boljoj pripremi slučaja s revizijom tužbe.

Zbog patnje koju su preživjeli, većina tih organizacija uživala je poseban status u društvu, postavši pritom i važan faktor u domaćoj politici.

Prijetnja od dezintegracije

Članovi Predsjedništva BiH: Izetbegović (lijevo), Čović (u sredini) i Ivanić (desno). Foto: Anadolu.

Iako odluka Međunarodnog suda pravde da odbaci zahtjev za reviziju predstavlja veliki poraz za bošnjačko rukovodstvo i otkriva njihovu kontinuiranu opsesiju ulogom glavne žrtve ratova 1990-ih godina, nju ne treba shvatiti ni kao pobjedu za lidere bosanskih Hrvata ili Srba.

Mnogi Bošnjaci kažu da je zahtjev za reviziju pokrenut, barem jednim dijelom, kao reakcija Bošnjaka na kontinuirano minimiziranje ili ignorisanje odgovornosti ratnih lidera bosanskih Hrvata i Srba za ono što se desilo tokom sukoba 190-ih.

Bila je to i reakcija Bošnjaka na kontinuirane – i pojačane – prijetnje na integritet BiH koje ne prestaju dolaziti od pojedinih lidera bosanskih Hrvata i Srba.

S druge strane, mnogi bosanski Hrvati i Srbi kažu da stvaranje okruženja prihvatljivog i pogodnog za druge etničke grupe zavisi od Bošnjaka, kao najveće etničke skupine u zemlji.

U saopštenju Abrahama se navodi da je iz tri odvojena pisma koja su poslala tri člana Predsjedništva BiH, sud zaključio da “njihov sadržaj pokazuje da nikakva odluka nije donesena od nadležnih vlasti u ime BiH kao države“.

Nakon što je MSP uvidio da iza jednostranog pokušaja oživljavanja slučaja od strane dijela bošnjačkog rukovodstva ne stoje i zajedničke institucije BiH, mnogi domaći i međunarodni stručnjaci – ali i bosanski građani – sve više razmišljaju šta je i gdje je BiH danas.

Baš kao što sugeriše odluka MSP-a, niko od političkih ili građanskih aktera u zemlji u ovom trenutku ne poštuje ili ne prihvata cijelu BiH, u svoj njenoj kompleksnosti, nejasnoćama, apsurdnostima, različitim stavovima i interesima.

Umjesto toga, različiti igrači promoviraju posebne interese i stavove koji su fokusirani na uske etničke, pa i uže političke interese pojedinih grupa, dok se ideja o zajedničkoj državi, kako se čini, sve više ignoriše, ili čak napušta.

U međuvremenu, slabljenje institucija, blokiranje reformi, raširena korupcija, konstantna nezaposlenost, slaba ekonomija, pogoršani životni standard i socijalne i druge javne usluge, kao i beskrajne sitne političke igre, prisilili su više od 80.000 Bosanaca da napuste zemlju i potraže bolju budućnost negdje drugdje.

Prema anketama, još više ih je koji bi željeli da odu ali ne mogu to priuštiti.

Godinama razbijana zbog stalne političke, ekonomske i socijalne krize, čini se da ova zemlja nikad nije bila bliža raspadu.

Mnogi sve više strahuju da će ova situacija, ako se nastavi po istom kursu, prije ili kasnije dovesti do novih socijalnih ili etničkih nasilja – ili oboje – što bi se lako i brzo moglo pretvoriti u nove sukobe i podjele.

Neki su se bojali da bi takav scenario mogao izazvati zahtjev za reviziju – da je bio prihvaćen i procesuiran od strane MSP-a – počevši sa povlačenjem većine, ako ne i svih predstavnika bosanskih Srba iz državnih institucija.

Čini se da je ova prijetnja barem privremeno zaustavljena, jer se na horizontu nazire nova kriza, sa novim problemima i komplikacijama.

Dok međunarodni akteri – prije svega u EU – možda još uvijek imaju mogućnosti držati pod kontrolom opasnu krizu u BiH, sada je više nego jasno da 21 godinu nakon rata, samo građani Bosne i Hercegovine, sa svim političarima, akademicima, aktivistima civilnog društva i medijima, mogu izgraditi zajedničku budućnost.

U suprotnom, mogli bi oživjeti svoju nasilnu prošlost.

Disqus

blog comments powered by Disqus