Intervju 29 Oct 12

Nermin Sarajlić: Pronalaženje žrtava svake godine sve teže

Bit će iznimno teško locirati i identificirati posmrtne ostatke preostalih 10.000 nestalih osoba u BiH, tvrdi vještak sudske medicine Nermin Sarajlić, koji već godinama radi na pronalaženju žrtava iz proteklog rata.

Denis Džidić
BIRN
Sarajevo
Nermin Sarajlić, patolog / Foto: BIRN

U intervjuu za BIRN, Sarajlić kao specijalista sudske medicine i šef Katedre za sudsku medicinu pri Medicinskom fakultetu u Sarajevu – koji je nekoliko godina radio i za Međunarodnu komisiju za nestale osobe (ICMP) u Identifikacionom centru Šejkovača u Sanskom Mostu – kaže da u godinama poslije rata traganje za nestalim postaje sve teže.

“Samo nekoliko godina nakon rata, tražili smo jednu grobnicu gdje su jednoj osobi ubijeni supruga, mati i dvoje djece. Ubijeni su pored kuće, a on je uspio da pobjegne. Vratio se narednog dana i sam ih je zakopao nedaleko od kuće. Mi smo došli s njim i cijeli dan tražili grobnicu. Jedva smo je našli. Hoću da kažem koliko je, i u tim situacijama kada je sve poznato, teško naći, a pogotovo u današnjim uslovima, gdje ima manje svjedoka i promjena terena”, tvrdi Sarajlić.

Kao vještak sudske medicine, Sarajlić je prvi na licu mjesta kada se nađe masovna grobnica. On ističe da postoji niz problema koji usporavaju proces identifikovanja pronađenih posmrtnih ostataka, od objektivnih koji se tiču tipa grobnice, do subjektivnih koji se odnose na nedostatak kadrova.

“Ako imate masovnu grobnicu sekundarnog ili tercijarnog tipa, gdje su tijela premještana, onda imate jako izmiješane posmrtne ostatke. To prije svega otežava samu ekshumaciju, a enormno otežava i proces poslije sudskomedicinske obrade tijela i identifikacije. Svjestan sam da pojedincima ovaj proces izgleda jako dug i predug, ali nije rijedak slučaj da se jedno tijelo sastavi sa osam DNK nalaza, da dobijete DNK nalaz iz nekoliko grobnica, čak i četiri grobnice gdje su tijela premještena”, tvrdi Sarajlić.

On kaže da je poseban problem izoliranja DNK kada je riječ o spaljenim posmrtnim ostacima.

“Nažalost, postoji veliki broj situacija kada su posmrtni ostaci spaljeni. Prvenstveno u takvim situacijama je DNK toliko oštećena da ne postoji mogućnost da se ona izoluje. Činjenica je, u velikom broju slučajeva kada imamo djelovanje visoke temperature, da je DNK tako oštećena da ju je nemoguće izolovati”, navodi on.

Ono što također usporava rad na identifikaciji pronađenih posmrtnih ostataka, kako kaže Sarajlić, jeste nedostatak pouzdanih informacija o lokacijama masovnih grobnica i stručnih forenzičkih patologa.

“Uslovi u kojima radimo su loši. Medijska pažnja je usmjerena na proces ekshumacije, a ono što dolazi poslije – identifikacija, uklapanje tih dijelova – to se ne prati toliko. U BiH ionako ima samo 12 ili 13 specijalista sudske medicine, koji su većinom i vještaci, ali samo nas sedam ili osam je uključeno u ovaj proces. Ne samo to što nas je malo i što nas je malo uključeno – svi mi imamo i druge obaveze. Dakle, ne postoji nijedan specijalista sudske medicine čiji bi jedini posao bio vezan za proces ekshumacije i obrade tijela i identifikacije”, naglašava Sarajlić.

Za ovakvo stanje on krivi vlasti u BiH, koje, po njemu, nisu prepoznale važnost postojanja centra za sudsku medicinu.

“Po meni, država nije prepoznala interes. Dakle, na samom početku se trebalo ići na razvoj postojećih zavoda za sudsku medicinu, a oni su locirani na medicinskim fakultetima. Druga mogućnost je postojala kada je oformljen Institut za nestale osobe (INO), da se u njegovom sklopu oformi forenzički odjel, pa i to nije prepoznato. Dakle, i danas je to glavni razlog zašto imamo ovako mali broj specijalista sudske medicine”, smatra Sarajlić.

Uprkos činjenici da njegov posao znači da se svakodnevno susreće sa užasnim prizorima, on ističe da mu satisfakciju donosi spoznaja da pomaže žrtvama i porodicama ubijenih.

“Jedino mogu reći da pokušavam da uradim posao najbolje što je moguće, to shvatam na taj način – da ako dobro uradim posao, dobru identifikaciju, odbradu tijela, onda pomažem ljudima i žrtvama – na jedini način na koji se njima može pomoći. Pokušavam da se prilikom rada fokusiram na to da kvalitetno uradim posao, iako je neminovno da nikada to nije jednostavno”, zaključuje Sarajlić.

Prema zvaničnim podacima ICMP-a, na kraju sukoba u BiH bilo je 30.000 nestalih osoba, za koje se sumnjalo da nisu više među živima.

Do danas je identifikovano dvije trećine njih, dok se oko 10.000 osoba još vodi kao nestali.

 

Disqus

blog comments powered by Disqus

Dnevni bilten