Profil 05 Oct 17

Naser Orić: Srebrenički komandant kojeg istovremeno i vole i preziru

Naser Orić, ratni komandant koji je branio Srebrenicu, ali i obezbjeđivao Slobodana Miloševića, uoči izricanja presude kaže da ga Bošnjaci vole – ali ga istovremeno mnogi Srbi preziru.

Admir Muslimović BIRN Sarajevo
Orić sa svojim pristalicama koje nose majice s natpisom: "Da se ne zaboravi, Naser je heroj". Foto: Mario Iličić/BIRN.

Prošlo je devet godina otkako je Naser Orić pred Haškim tribunalom oslobođen optužbi za ratni zločin u Srebrenici. Danas, ovaj bivši srebrenički komandant čeka još jednu prеsudu, koja mu ovog puta treba biti izrečena pred Sudom BiH u Sarajevu.

Sud BiH u ponedjeljak treba donijeti presudu o odgovornosti Orića za ratne zločine nad tri ratna zarobljenika srpske nacionalnosti ubijena u selima Zalazje, Kunjerac i Lolići na području Srebrenice i Bratunca 1992. godine.

Većina Bošnjaka smatra Orića herojem zbog njegove uloge u odbrani Srebrenice prije masakra 1995. godine. S druge strane, mnogi bosanski Srbi preziru bošnjačkog komandanta smatrajući ga odgovornim za ubistva vojnika koji su se predali jedinici Armije BiH koju je on vodio.

Bivši komandant negira da je počinio ratne zločine.

“Vole me ljudi uz koje sam stao. Narod nikad izdati neću. Ne vole me oni kojima sam bio prepreka na Drini da naprave ‘veliku Srbiju’”, pojasnio je Orić u razgovoru za BIRN.

Prije rata, kao policajac, bio je aktivan sudionik u nekoliko događaja koji su se desili neposredno prije raspada Jugoslavije.

Čak je obezbjeđivao i Miloševića, kada je ovaj na Kosovu 1989. održao svoj neslavni govor, za koji se tvrdi da je pomogao u raspirivanju konflikta u Jugoslaviji.

Orić je takođe bio u policijskim snagama koje su pokušale razbiti velike proteste protiv Miloševića u Beogradu marta 1991. godine.U ovim uličnim borbama poginule su dvije osobe, nakon čega je u gradu raspoređena i vojska kako bi se uspostavio red.

Orić na vikendici u Kladnju. Foto: Mario Iličić/BIRN.

Iz Srebrenice u Beograd

Orić je rođen početkom marta 1967. godine u Potočarima (općina Srebrenica).

Nakon završene osnovne, a zatim i srednje škole, odlazi u Bor (u Srbiju), gdje upisuje Fakultet za obojenu metalurgiju. Studije, međutim, napušta i odlazi na služenje vojnog roka u Jugoslovensku narodnu armiju (JNA).

Dvije godine kasnije završava policijski kurs u Zemunu (Srbija), a pripravnički staž odrađuje u Savskom vencu u Beogradu.

Kao pripadnik jedinice za specijalne zadatke Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije povremeno odlazi na Kosovo, a po potrebi radi i na obezbjeđenju Slobodana Miloševića.

U svojstvu Miloševićevog obezbjeđenja bio je i na Gazimestanu juna 1989., prilikom proslave 600 godina Kosovske bitke, kada je predsjednik Srbije održao nacionalistički govor pred stotinama hiljada Srba.

Milošević je tokom govora pozvao na jedinstvo među Srbima u, kako je rekao, budućim bitkama. “One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene“, upozorio je on.

Orić je napomenuo da je tada bio jedini Bošnjak koji je radio na obezbjeđenju.

“Sve do tada nisam razmišljao čemu to vodi“, rekao je on.

“Kao i svaki put, svoj posao radio sam na visokom nivou. Kada sam vidio da je to ogroman skup Srba, s kojeg se šalju ratni pokliči, bilo mi je jasno šta se sprema”, kazao je Orić.

U februaru 1989. učestvovao je u spašavanja rudara, kosovskih Albanaca, koji su se zabarikadirali u rudniku “Trepča” u tadašnjoj Titovoj Mitrovici, uslijed štrajkova protiv ukidanja kosovske autonomije od strane Miloševićevog režima.

“Rudari su se zatvorili 2.000 metara ispod zemlje i prijetili da će aktivirati eksploziv. Nas 13 je sišlo u jamu i spasilo sve rudare. Tada sam dobio pištolj s posvetom Slobodana Miloševića”, ispričao je Orić.

Na demonstracijama protiv Miloševića u Beogradu 9. marta 1991., koje su potom prerasle u nasilje, Orić kao policajac učestvuje u hapšenju Vuka Draškovića.

Orić je kazao da nije razgovarao s Miloševićem dok je bio u njegovom obezbjeđenju. No, prilika za to dolazi nekoliko godina kasnije, u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala.

Orić priča kako se Milošević ponašao “gospodski”, želeći tako pokazati da to zbog čega je optužen nema veze s njim.

Od bivšeg jugoslovenskog predsjednika dobijao je čak i poklone.

“Volio sam gledati kaubojske filmove i Milošević mi je često davao CD-ove s tim filmovima”, dodao je Orić.

Orić ispred suda u Sarajevu. Foto: Mario Iličić/BIRN.

Put u Haag

Orić se, nakon Beograda, vraća u rodni grad i radi u tamošnjoj policiji.

Sredinom aprila 1992. u Srebrenici je formirana Teritorijalna odbrana (TO), a Orić postaje njen komandant.

Već u aprilu i maju 1992. srpske snage zauzimaju grad, a 8.i 9. maja Orić i njegovi saborci ponovo preuzimaju Srebrenicu. U odbrani Srebrenice učestvuje sve do 1995. godine.

“Dao je maksimum u organizaciji i pružanju otpora. Mislim da je Naser simbol Bošnjaka i Bosanaca koji vole ovu zemlju”, rekao je njegov kolega iz policije ZulfoSalihović.

Ipak, 29. maja 1995. Orić je razriješen dužnosti komandanta.

“Smijenjen sam, odnosno razriješio me je Rasim Delić. Tada sam ostao neraspoređen, a on mi nikada nije objasnio zašto je ta odluka donesena”, rekao je Orić.

Poslije toga odlazi u Tuzlu, gdje je dočekao 11. juli 1995., kada je Vojska Republike Srpske (VRS) zauzela Srebrenicu i u danima koji su uslijedili izvršila masakre nad oko 8.000 Bošnjaka.

Nakon saznanja šta se dešava, Orić okuplja grupu od tridesetak dobrovoljaca kako bi pokušali spasiti svoje sugrađane iz Srebrenice.

Po završetku rata nastavlja život u Tuzli, gdje je vodio fitnes klub, sve do aprila 2003. godine, kada je po optužnici Tužilaštva u Hagu uhapšen za ratne zločine.

Haško tužilaštvo ga je optužilo za ubistvo sedmorice Srba koji su bili pritvoreni u policijskoj stanici u Srebrenici 1992–1993. i za okrutno postupanje prema 11 drugih, kao i za “bezobzirno razaranje ... koje nije opravdano vojnom nuždom“ srpskih domova tokom pretresa u selima.

Orić kaže da se u pritvorskoj jedinici UN-a, dok je bio na suđenju, često družio sa srpskim optuženicima.

“Pritvorska jedinica bila mi je drugi dom. Ja sam to shvatio i olakšao sebi sudski proces“, kaže on.

“Sretao sam stalno optužene Srbe. S Veselinom Šljivančaninom sam igrao fudbala. On je teški komunista. Kao takav je došao u zatvor i nije se promijenio. Govorio je da se kaje”, kazao je Orić.

Ipak, za jedinog istinskog pokajnika Orić smatra Momira Nikolića, činovnika VRS-a koji je priznao genocid počinjen u Srebrenici.

“Nije to uradio samo da bi mu bila manja zatvorska kazna”, rekao je Orić.

U junu 2006. osuđen je na dvije godine zatvora za nesprečavanje ubistva i nehumani tretman srpskih zatvorenika. Oslobođen je odmah nakon toga, jer je kaznu već bio odslužio.

Žalbeno vijeće potom poništava ovu presudu i u julu 2008. oslobađa Orića, koji se vraća u BiH.

Orić na suđenju u Sarajevu. Foto: Mario Iličić/BIRN.

Ekstradicija u Sarajevu

U rodni grad Orić je, kako je rekao, otišao samo jednom na dženazu, a u svoju kuću i avliju nikada više nije ušao.

U junu 2015. Orić putuje u Švicarsku s Ćamilom Durakovićem, tadašnjim načelnikom Srebrenice, i Hamdijom Fejzićem, potpredsjednikom Skupštine opštine Srebrenica, na obilježavanje genocida počinjenog nad Srebreničanima.

Po potjernici Republike Srbije, zbog sumnje da je počinio ratni zločin u Srebrenici, Orić je uhapšen u Bernu.

To je izazvalo proteste njegovih pristalica, zbog kojih se činilo da će se godišnja komemoracija u Srebrenici otkazati.

Međutim, švicarske vlasti su odlučile izručiti Orića Sarajevu, a ne Beogradu, jer je on u svojoj matičnoj državi takođe bio pod istragom za ratne zločine. Ova je odluka izazvala ljute reakcije u Srbiji.

Nekoliko mjeseci kasnije, Tužilaštvo BiH ga optužuje za ratne zločine, a suđenje počinje u januaru 2016. godine, uprkos primedbama Orićeve odbrane da mu je Haški tribunal po ovim optužbama već sudio i donio oslobađajuću presudu.

Međutim, sud UN-a je obrazložio kako je optužnica u BiH znatno drugačija od optužnice u Tribunalu.

Orić je rekao da je sve što mu se događalo tokom godina trebalo tako biti.

“Bilo je od mene i boljih boraca. Mnogi su, nažalost, poginuli“, kaže on.

“Sudski procesi su samo dokaz kroz šta su sve Bošnjaci prošli u ratu i tako je zapisano da se to na mojim suđenjima dokazuje”, zaključio je Orić.

Disqus

blog comments powered by Disqus