Merčep: Svjedokove cipele bile “pune krvi”

Braća Nikola i Dušan Mijoković izjavili su da su ih iz njihovih domova iz Marina Sela odveli u zatvor u Pakračkoj Poljani, gdje su ih s još nekolicinom civila svakodnevno mučili.

“Zarezali su me po vratu. Osoba po nadimku Švabo zarezala me je po uhu u koje mi je uvukla metak kao naušnicu”, rekao je Nikola Mijoković, dodavši da su mu cipele “bile pune krvi”.

“Više sam bio u nesvijesti nego budan”, kazao je on.

Braća Mijoković rekla su da ne znaju tko su osobe koje su ih mučile, ali da su im stražari kazali da se zovu “merčepovci” i da im je zapovjednik Merčep.

Oni su posvjedočili da za vrijeme zatočeništva Merčepa nisu vidjeli.

Kasnije su premješteni u selo Međurić, gdje su radili u skladištu streljiva.

Ubrzo su i sami pristupili “merčepovcima”, za što su poslije dobili potvrde s potpisom Merčepa.

Dušanu su čak “u staž” priznali dvadesetak dana zatočeništva u Pakračkoj Poljani.

Merčepa su prvi put vidjeli početkom 1992., kada je došao u civilu i postrojio jedinicu pred odlazak na bojište.

Dušan Mijoković rekao je da mu je njegov nadređeni desetnik Tonči Jurgec poslije priznao da je sudjelovao u njegovom uhićenju.

On je kazao i da je za hvatanje i odvođenje civila u Pakračku Poljanu bila zadužena posebna postrojba po imenu “Jesenje kiše”.

Postrojba “Jesenje kiše” došla je iz Zagreba s popisom ljudi koje je trebala uhititi, rekao je Dušan Mijoković, dodavši da mu nije poznato tko je radio taj popis.

Ivanka Ignjatović svjedočila je o potrazi za svojim suprugom Mladenom i njegovom majkom Stojom, po koje su 20. listopada 1991. došla trojica nepoznatih muškaraca u odori.

Ignjatović je svakodnevno bezuspješno odlazila u Pakračku Poljanu kako bi doznala što je s njima, ali ništa nije saznala dok Stoja Ignjatović nije ekshumirana 1993. u blizini zatvora.

Svjedok Savo Nikolić je proveo samo jednu noć u Pakračkoj Poljani jer ga je “izvukao” prijatelj, policijski specijalac, Stjepan Rešetić.

Rešetić je ispričao da je osobno tražio od Merčepa da pusti Nikolića i da mu je Merčep rekao kako “nema ništa protiv njegova prijatelja” i da ga “može odvesti”.

Zlatko Mudrinjak je svjedočio o svom puncu i punici Mihajlu i Ljubici Vučković, koji su odvedeni u Pakračku Poljanu.

Tamošnji stražari su mu rekli da im može donijeti toplu odjeću, no idućeg dana su mu kazali da “ondje nema nikakvih civila”.

Mudrinjak je čuo da je tom postrojbom zapovijedao Merčep, no on ga ondje nije vidio.

Bračni par Vučković ekshumiran je prije dvije godine s groblja u Kukunjevcu. Oboje su ustrijeljeni hicima u glavu.

Merčep je, kao zapovjednik policijske postrojbe, optužen da je osobno naredio nezakonito uhićenje, mučenje i ubojstvo civila od 8. listopada 1991. do sredine prosinca iste godine u i oko Zagreba, te u Kutini i Pakracu.

Prema optužnici, njegova policijska jedinica “merčepovci” nezakonito je zarobila 52 ljudi, uglavnom Srba iz Hrvatske, ubila njih 43, dok je troje nestalo, a šestoro preživjelo mučenje.

Suđenje će se nastaviti 14. svibnja.