Hrvatski sudovi kažnjavaju žrtve zločina

Priča Marice Šeatović jedan je od 72 slučaja u kojima su žrtve morale plaćati sudske troškove.

Mihajlo Šeatović proveo je život kao konobar u Novskoj, gradiću u centralnoj Hrvatskoj. Na večer 21. studenog 1991. godine, kada se Novska nalazila na prvim borbenim linijama rata u Hrvatskoj, Šeatović je sjedio sam kod kuće.

Iznenada, oko deset sati uvečer, nekoliko vojnika upalo mu je u dom i odvelo ga do obližnje kuće, gdje su njegovi susjedi Ljuban Vujić i Mišo i Sajka Rašković već držani u zatočeništvu.

Tada je počinjen svirep zločin. Prema optužnici koju je podigao tadašnji hrvatski vojni tužitelj protiv dvojice pripadnika Hrvatske vojske (HV), Mihajlo Šeatović je ubijen sa šest hitaca. Mišo Rašković i Ljuban Vujić također su pogubljeni. Na krevetu na prvom katu pronađeno je nago beživotno tijelo Raškovićeve supruge.

Počinioci su uhićeni i protiv njih je podignuta optužnica. Međutim, zagrebački Vojni sud ih je u studenom 1992. godine oslobodio optužbi rukovodeći se hrvatskim Zakonom o oprostu.

“Nedvojbeno proizlazi da je djelo za koje postoji osnovana sumnja da su ga oni počinili počinjeno upravo u svezi sa ratom nametnutim od strane okupatorske armije, pa shodno tome da se na njihove postupke po stanovištu ovog vijeća ima primijeniti odredbe Zakona o oprostu”, objasnio je sud svoju presudu.

Tužitelj nije uložio žalbu, tako da je presuda postala konačna, a počinioci su oslobođeni.

Obitelj poginulih godinama nije znala što se stvarno dogodilo njihovim najbližima.

“Svi su ćutali u Novskoj i pretvarali se da se ništa nije desilo”, objasnila je supruga Mihajla Šeatovića Marica petnaest godina poslije zločina.

Odbijen zahtjev za obeštećenje

Ona je 2006. saznala kako su njen suprug i njeni susjedi ubijeni i tko je to navodno počinio, nakon što je neslužbeno došla do kopije optužnice i presude Vojnog suda.

Marica Šeatović je 2004. godine tražila obeštećenje od Općinskog suda u Novskoj. Dvije godine kasnije, sud je odbio taj zahtjev, naloživši Marici Šeatović da plati 8.000 kuna (oko 1.100 eura) za sudske troškove.

Gospođa Šeatović je otišla u mirovinu i provela nekoliko mjeseci otplaćujući sudske troškove od svoje mjesečne mirovine od 2.200 kuna (300 eura).

Hrvatski Vrhovni sud poništio je presudu, tako da je proces obeštećenja krenuo ispočetka, ali ponovno bez uspjeha za Maricu Šeatović.

Općinski sud u Novskoj ponovio je presudu tvrdeći da je zahtjev gospođe Šeatović za obeštećenjem zastario.

Tako Marica Šeatović, koja i dalje živi pored mjesta na kojem joj je ubijen muž, sada po drugi put mora platiti sudske troškove.

Postoji još 72 slična slučaja u Hrvatskoj, tvrdi “Documenta”, nevladina organizacija iz Zagreba koja se bavi ljudskim pravima.

Umirovljenici na udaru

Većina od 108 zahtjeva za nadoknadu podnesena hrvatskim sudovima zbog stradale bliske rodbine je odbijena, a u 72 slučaja sud je naložio žrtvama da plate sudske troškove.

Većina slučajeva odbijena je zato što počinioci nisu pronađeni i kažnjeni, što znači da zločini nisu dokazani na sudu.

Vlada, pa čak i Ustavni sud, pokušali su u nekoliko navrata obustaviti praksu prisiljavanja žrtava da plate sudske troškove, ali se ona i dalje provodi.

U ožujku prošle godine, Općinski sud u Sisku naložio je ženi čiji je suprug ubijen u kolovozu 1991. godine da plati 27.000 kuna (oko 4.000 eura) za sudske troškove, nakon što je sud odbio njen zahtjev za obeštećenje.

“Riječ je uglavnom o umirovljenicimasa skromnim primanjima kojima država sad oduzima ili će oduzimati trećinu mirovine”, upozorila je direktorica “Documente” Vesna Teršelič.

“Documenta” je tražila od Vlade da otpiše sudske troškove koje obitelji ubijenih hrvatskih građana, uglavnom srpske nacionalnosti, moraju platiti.

Ukupan iznos tih troškova, prema “Documenti”, iznosi oko dva milijuna kuna (300.000 eura). Uspoređujući sumu sa troškovima obrane hrvatskih generala protiv kojih je optužnicu podigao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), “Documenta” ističe da obrana samo jednog od generala, Tihomira Blaškića, iznosi oko 150 milijuna kuna (20 milijuna eura).

“Država je bešćutna prema žrtvama ratnih zločina”, tvrdi Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava (GOLJP).

“Ako država plaća obrane onih optuženih u Haagu, legitimno je pitati stoji li iza ratnih zločina”, kaže Pusić. “S druge strane, ne vidimo političku volju da se obeštete žrtve”, dodaje on.