Intervju 20 Oct 17

“Glasnije od oružja”, film o hrvatskim ratnim domoljubnim pjevačima

Novi dokumentarni film o ogromnom broju hrvatskih domoljubnih pjesama snimljenih tijekom sukoba iz 1990-ih govori o glazbenicima koji su volonterski poticali Domovinski rat.

Sven Milekić BIRN Zagreb
U filmu “Glasnije od oružja” su se našli brojni spotovi poznatih pjesama iz rata. Fotografija Miroslava Sikavice.

“Gledajte, usred političkih promjena krajem 1980-ih i ranih 1990-ih, kao i tijekom Domovinskog rata, napravljene su stotine novih patriotskih pjesama, možda tisuću ... od tamburaša, preko popularne glazbe za ples, do rocka i punka”, kaže u intervjuu za BIRN Miroslav Sikavica, redatelj filma “Glasnije od oružja”.

Film, koji se u petak počinje prikazivati u kinima diljem Hrvatske, govori o oko 60 domoljubnih pjesama raznoraznih žanrova.

“On prikazuje kako je obrambeni rat ujedinio razne glazbenike, kao i dotad međusobno nepomirljive žanrove popularne glazbe u istom cilju nacionalne homogenizacije, podizanja morala branitelja na bojnom polju i civila u skloništima i traženja odgovora međunarodne zajednice”, objašnjava Sikavica.

Glazbenici su skladali patriotske pjesme, kao što su “Bože čuvaj Hrvatsku” ili “Hrvatine”, kao i antiratne pjesme poput “Zaustavite rat u Hrvatskoj”, otpjevane na engleskom jeziku, kojom se šalje poruka međunarodnoj zajednici da zaustavi rat.

Glavni producent ovog žanra, kako se može vidjeti u ovom filmu, bila je Hrvatska radio-televizija (HRT), koja je davala snažnu potporu i financirala produkciju domoljubnih pjesama.

HRT je formirala Hrvatski Band Aid, supergrupu sastavljenu od najvećih glazbenih zvijezda u Hrvatskoj, čija je pjesma iz 1991. godine “Moja domovina” imala za cilj podići moral tijekom rata.

Sikavica je sve ovo proživio kao tinejdžer. Objašnjava kako je glazba snažan medij koji je tijekom Domovinskog rata imao “skrivene efekte”.

“Tako je, primjerice, ona ohrabrivala duhovnu mobilizaciju Hrvata u borbi protiv komunizma, Jugoslavije i agresora, a odigrala je vrlo važnu političku i komunikacijsku ulogu u borbi države za neovisnost, međunarodno priznanje, ali i za izgradnju novog nacionalnog identiteta”, kaže on.

Sikavica objašnjava da film ima dva dijela. Jedan govori o ideji za koju su se glazbenici borili, a drugi o tome što su oni dobili od svega toga.

Kako ističe, neki su glazbenici skladali pjesme “kao čin domoljubne dužnosti”, dok su drugi pjevali domoljubne pjesme da bi dobili medijsku pažnju.

“Odabrani narod”

Sikavica (42) je režirao gotovo 40 dokumentarnih i igranih filmova. Među njima je i kratkometražni film “Zvir”, koji govori o jednom bageristi i njegovom sinu, a koji je žiri na Filmskom festivalu u Cannesu 2016. godine nagradio posebnim priznanjem.

“Glasnije od oružja” nastao je u produkciji Factuma, produkcijske tvrtke poznatog redatelja i producenta Nenada Puhovskog, čije su interesovanje društveni i politički angažirani filmovi.

Miroslav Sikavica. Foto: HAVC.

Sikavica objašnjava kako je glazba tijekom rata, osim što je isticala hrvatske nacionalne simbole, također uzdizala i katoličku vjeru.

“Zajedno s nacijom ... pojavio se i drugi apsolut – Bog. U vrijeme Komunističke partije državni je ateizam bio dio službene državne politike. No, nakon 1990. godine, s padom komunističke ideologije, katoličanstvo nije samo definiralo Hrvate kao “odabrani narod”, već nas je obilježio i drugačijima od pravoslavnih Srba i Bošnjaka muslimana”, kaže on.

Ističe da film otkriva neke intrigantne priče o sudbinama patriotskih pjevača.

Jedna od njih je Sandra Kulier. Nakon što je održala više od 100 angažiranih koncerata za podizanje morala na raznim frontama u Hrvatskoj, utonula je u zaborav.

“Od svih glazbenika koje sam upoznao, ona za svoj rad ima najveći broj priznanja i pohvala od raznih vojnih jedinica. Ipak, ona živi daleko od pozornosti medija, bez beneficija i na rubu egzistencije. Njoj nije ni palo na pamet da se žali ili traži materijalnu naknadu za nesebično angažiranje u ratu”, kaže Sikavica.

Hrvatski Band Aid izvodi svoju pjesmu 'Moja Domovina'

Drugi su i danas popularni glazbenici u Hrvatskoj, poput nacionalističkog pjevača Marka Perkovića Thompsona, koji je napisao poznatu ratnu pjesmu “Bojna Čavoglave”.

“Bojna Čavoglave” je snimljena 1991., na početku rata, i ona je i danas Thompsonova najpoznatija pjesma. Osim što se u njoj koriste jake riječi protiv Srba, vrlo je kontroverzna i zbog toga što započinje ustaškim pozdravom “Za dom spremni”, koji su neke vojne postrojbe također koristile u ratu 1990-ih.

Zbog ovog pozdrava tijekom izvođenja “Bojne Čavoglave” policija je nekoliko puta kaznila Thompsona, a njegovi su koncerti, koji ponekad imaju protusrpsku atmosferu, zabranjeni diljem Europe.

Thompson nije htio stati pred kamerom tijekom snimanja dokumentarnog filma Sikavice, koji naglašava da je “Bojna Čavoglave” primjer kako pjesme mogu biti medijum za promicanje ideja.

“Medijum koji se može koristiti u pozitivnom i u negativnom smislu, ali također i da bude interpretiran (u pozitivnom ili negativnom smislu). A to ovisi o tome tko sudi o tome. Stvari su rijetko crne ili bijele. Ali, također je činjenica da ljudi donose ekstremne sudove, kada je riječ o našoj nedavnoj prošlosti, dopuštajući svojim emocijama da ih zaslijepe“, kaže on.

Thompson i dalje pjeva svoju nacionalističku himnu publici, iako je rat završio prije više od dva desetljeća, a Hrvatska stekla neovisnost i postala članica Europske unije. To nam govori da dio glazbe iz ratnih godina još uvijek odjekuje na političkoj sceni.

Disqus

blog comments powered by Disqus