Analiza 31 Dec 12

Bosanski mediji o Mladiću – Etničke podjele i dalje duboke

Različite reakcije Srba i Bošnjaka na hapšenje i suđenje Mladiću još jednom su pokazale bolnu podvojenost u državi.

Erna Mačkić
BIRN
Sarajevo

Za neke je krvnik najzad priveden pravdi, za neke lider koji se zbog pragmatičnih razloga mora žrtvovati, a za neke nepravedno progonjen heroj srpskog naroda – tako su etnički podijeljeni političari u Bosni i Hercegovini komentarisali hapšenje bjegunca Ratka Mladića u maju 2011. godine.

Dnevni i sedmični listovi, kako u Federaciji BiH (FBiH), tako i u Republici Srpskoj (RS), čije su stranice preplavile brojne izjave političara, analitičara ili žrtava, bili su odraz i dalje dubokih podjela i neslaganja kada je riječ o viđenju rata u Bosni i Hercegovni, kao i odgovornosti za počinjene zločine.

Ratka Mladića je Haški tribunal optužio za zločine počinjene u BiH, među kojima je i genocid nad više od 7.000 Bošnjaka izvršen u Srebrenici u julu 1995. godine. Ove optužbe su doprinijele da političari u Fedraciji hapšenje Mladića vide kao konačno ispunjenje pravde na koju se čekalo 16 godina, koliko je dugo bio u bjekstvu.

U novinama sa sjedištem u FBiH, reakcije predstavnika udruženja žrtava, kao i priče o onome što su doživjeli tokom Mladićevih ratnih poduhvata zauzimaju značajno mjesto.

Političari u RS-u bili su drugačijeg raspoloženja. Zvaničnici vladajuće stranke poručivali su pragmatično da je hapšenje i izručenje Ratka Mladića dio međunarodnih obaveza, koji se mora, makar nevoljno, ispuniti, dok je izostalo preispitivanje prošlosti. Njihova opozicija istupala je sa otvorenim patriotskim zanosom, insistirajući da je riječ o srpskom heroju koji se nepravedno žrtvuje.

U printanim medijima u RS-u gotovo je bilo nemoguće pročitati reakcije žrtava na hapšenje Mladića ili ispovijest o onome što su doživjeli tokom rata.

Dok su u više gradova u RS-u organizovani protesti zbog hapšenja, medijski naslovi o tim događajima su jasno govorili u kojem entitetu se štampa novina.

“Mladić nije ratni zločinac, već heroj” naslov je koji je objavljen u banjalučkim “Nezavisnim novinama” 3. juna 2011., dok je sarajevski “Dnevni avaz” objavio 1. juna tekst pod naslovom “I Banja Luka uz krvnika”.

Osim hapšenja, početak suđenja Mladiću u Haagu također je u većini medija dobio značajan prostor, kao i zdravstveno stanje optuženog.

Druge događaje u vezi sa sudskim postupkom, kao što su statusne konferencije i proceduralna pitanja, štampani mediji popratili su prenošenjem agencijskih vijesti. Dok su dnevne novine u RS-u više prostora dale advokatskom timu Mladića, u FBiH manje pažnje poklonjeno je pitanjima koje je pokretala odbrana generala, koji je u nekim medijima nazivan “katilom”, “zločincem”, “monstrumom” i “krvnikom”.     

Sarađivati sa Haagom, ali ispitati i zločine protiv Srba

Da je Ratko Mladić uhapšen u selu Lazarevo u Srbiji, prvi je 26. maja 2011. godine potvrdio Boris Tadić, tadašnji predsjednik te države, na vanrednoj konferenciji za novinare. Nakon toga uslijedile su mnogobrojne reakcije.

U FBiH nije bilo dileme o odgovornosti nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS).

Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda, kazao je da je hapšenje Mladića značajno za sve žrtve njegovih zločinačkih pohoda i za budućnost BiH i regiona.

“Pravda je u ovom slučaju prespora, ali ipak neizbježna”, istaknuo je ovaj funkcioner, koji je inače član Stranke demokratske akcije (SDA).

Njegov kolega u Predsjedništvu BiH iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić rekao je da su “vlasti u Srbiji u svakom trenutku znale gdje se Mladić nalazi ”, dok je lider Socijaldemokratske partije (SDP) Zlatko Lagumdžija pozdravio hapšenje Mladića kao veliki korak ka ispunjenju pravde za žrtve.

Istog mišljena bio je i Haris Silajdžić, ratni ministar vanjskih poslova BiH i bivši predsjednik Stranke za BiH, ustvrdivši da je hapšenje dobra vijest za porodice žrtava genocida, etničkog čišćenja i drugih zločina.

Fahrudin Radončić, predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB), kazao je da “suočavanje monstruma genocida i srebreničkog koljača Ratka Mladića s pravdom, nažalost, dolazi prekasno i prvenstveno kao posljedica pritiska Europe i interesa Srbije da joj se otvore europska vrata”.

Iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH je saopćeno da je hapšenje Mladića veliki korak za međunarodnu pravdu, a sličan stav su iznijeli i predsjednici najznačajnijh svjetskih sila, međunarodnih institucija i organizacija.

U RS-u su reakcije bile manje usaglašene.

Političari iz redova Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), vladajuće stranke u RS-u,  tumačili su hapšenje kao obavezu da se ispoštuju međunarodne obaveze, ali nisu propuštali da podsjete da bi suđenje tek trebalo da dokaže da li je Mladić kriv, kao i da treba da se istraže i zločini protiv Srba.

Milorad Dodik, predsjednik RS-a i lider SNSD-a, izjavio je da svi koji su počinili ratne zločine treba da odgovaraju.

“Institucije RS-a nikad nisu stajale niti će stati u odbranu bilo koga ko je počinio ratne zločine, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost”, rekao je on i dodao da se nada da će uskoro za zločine, ovog puta protiv Srba, odgovarati politički funkcioneri i generali Armije BiH (ABiH).

Igor Radojičić, predsjednik Narodne skupštine RS-a, također iz SNSD-a, kazao je: “Očekujemo da će suđenje dati priliku za iznošenje mnogobrojnih činjenica iz prethodnog rata i biti organizovano na pravičan i nepristrasan način.”

Optužnica mijenjana četiri puta

Ratka Mladića, bivšeg komandanta Glavnog štaba VRS-a, Tužilaštvo Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) optužilo je 1995. za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH, te uzimanje međunarodnog osoblja za taoce od 1992. do 1995. godine.

Optužnica protiv Mladića je mijenjana četiri puta. Zadnjim izmijenama iz decembra 2011. broj zločina je ograničen na 106, umjesto ranijih 186 zločina. Ograničen je i broj opština u kojima su počinjeni zločini na 15, umjesto 23.

Zbog remećenja mira u sudnici, Mladić je izbačen sa ročišta kada se trebao izjasniti o krivici, pa je sudija Alphons Orie konstatovao da se izjašnjava da nije kriv. Suđenje Mladiću započelo je 16. maja 2012. godine.

 

I za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Nebojšu Radmanovića, također iz SNSD-a, hapšenje Mladića predstavlja ispunjavanje međunarodnih obaveza prema Haškom tribunalu.

“Apelujemo na sve one u BiH koji iz kalkulantskih i bilo kojih drugih razloga onemogućavaju ili ometaju sudsko procesuiranje optuženih za ratne zločine u proteklom ratu protiv pripadnika svih naroda, da to odmah i bezuslovno prestanu”, naveo je Radmanović u zvaničnom saopćenju.

Deset dana nakon hapšenja, Radmanović je rekao za Radio-televiziju RS-a, a što su objavile dnevne novine “Glas Srpske”, da su Srbi u RS-u, a i van nje, emotivno doživjeli hapšenje generala Ratka Mladića, jer ga vide kao vojnika i komandanta svoje vojske.

“Lično, kao čovjek, pripadam svim tim ljudima koji se na takav način osjećaju i doživljavaju hapšenje generala Mladića, ali je politička realnost sasvim drugačija, jer političari ne treba da koriste emocije, s obzirom na to da one nisu saveznik u politici”, kazao je Radmanović.

Petar Đokić, lider Socijalističke partije iz RS-a, ocijenio je da hapšenje generala nije obradovalo nikoga ko se borio za slobodu i odbranu sopstvenog naroda, ali da je Haški sud realnost koja se ne može zanemariti.

Mladen Bosić, predsjednik opozicione Srpske demokratske stranke (SDS) – koja je vodila Srbe u Bosni i Hercegovini u ratnim godinama, i čiji su tadašnji lideri, poput Radovana Karadžića, Biljane Plavšić i Momčila Krajišnika, završili u Haagu – nije bio iznenađen hapšenjem jer je, po njegovom mišljenju, “cilj takve politike pokazati spremnost da se ispuni sve što Zapad traži, a zauzvrat srpska strana nije dobila ništa”.

“Svoju spremnost da urade sve što traži Haški tribunal vlasti Srbije dokazale su mnogo ranije – isporučili su kompletno vojno i političko rukovodstvo Srba. Zabrinjava me euforija koja je tim povodom nastala u Sarajevu”, ocijenio je Bosić. 

Mladen Blagojević, predsjednik Srpske radikalne stranke “Dr. Vojislav Šešelj”, čiji se lider također nalazi u Haagu, kazao je da su hapšenjem Mladića povrijeđeni srpski radikali i srpski narod.

“Jasno je da će se Mladić u Haškom tribunalu sresti sa nepravdom i da neće imati pošteno suđenje, jer to Tribunal nijednom Srbinu nije priuštio. Mladić u Hagu neće imati priliku da kaže istinu o Srebrenici niti će imati adekvatnu odbranu, jer će mu advokate nametnuti Haški tribunal”, dodao je on.

Tragedije porodica

U reakcijama žrtava koje su objavljene u medijima što se štampaju u Federaciji uglavnom je navedeno da je hapšenje došlo prekasno jer je Mladić sada bolesni starac, ali nisu krili ni nadu da će poživjeti kako bi dočekao pravdu. 

Čovjek koji ni mrava ne bi zgazio

“Divan čovjek, prirodna inteligencija, najbolji đak i polaznik vojne akademije, čovjek koji ni mrava ne bi zgazio, srpski heroj, častan vojnik, zaštitnik muslimana”, ovako su mještani sela Božanovići kod Kalinovika opisali Mladića.” (“Nezavisne novine”, 28. i 29. maj 2011.)    

Niko ne glumi kao Ratko Mladić

Profil Ratka Mladića: “Zločinac voli pozornost i želi ostaviti utisak ko je glavni. Dobro zna mentalitet ljudi i igra na činjenicu da smo mi merhametli i prema zlikovcu. Ne želi ostaviti utisak jadnika. Misli da je sve radio po zakonu. On je neko ko želi da ubija.” (“Dnevni avaz”, 4. juni 2011.)

Nula od čovjeka

Žrtva iz Srebrenice: “On je ustvari takav, nula od čovjeka. Njega je Bog kaznio, ali ga još uvijek nije kaznio dovoljno. Njemu treba biti kazna da nikada ne umre. Želim da ga stigne svaka kletva, i bosanska i srpska i hrvatska, jer smo tokom opsade Srebrenice tri godine svi mi u gradu ginuli od njegovih granata. A to se polako zaboravlja.” (“Slobodna Bosna”, 27. maj 2011.)

 

Mediji su najviše intervjuirali preživjele iz Srebrenice, koji su govorili o golgotama što su ih snašle 1995. godine. Također, moglo se pročitati i dosta reakcija žrtava iz Sarajeva, Prijedora, Sanskog Mosta, Foče i ostalih područja u kojima su počinjeni zločini nad Bošnjacima, za koje je optužen Ratko Mladić.

Haris Halilović, rođeni Srebreničanin koji je izgubio više članova porodice 1995., kada je Mladić na čelu VRS-a umarširao u taj grad, saznao je za vijest o hapšenju na drugoj strani svijeta, u Australiji.

“To ime, to lice, te slike i te zloglasne riječi koje je Mladić izgovorio prije 16 godina predugo su povezane sa tragedijom moje porodice da bi ih ikada mogli povezati sa nečim radosnim –čak i u kontekstu hapšenja tvorca ove planetarne tragedije”, napisao je Haris Halilović za sedmični magazin “Dani” u broju koji je izišao 17. juna 2011. godine.

Srebreničanin Mevludin Orić je jedan od četvorice koji su uspjeli preživjeti strijeljanje što se dogodilo u Orahovcu (općina Zvornik, istočna Bosna) u julu 1995. godine. 

“Nakon što je Mladić otišao, počeli su nas strijeljati”, naveo je, između ostalog, Orić za “Dnevni avaz” 4. juna 2011. godine.

Senad Hasanović, predsjednik Upravnog odbora kluba “Jadar” koji igra utakmice na stadionu u Novoj Kasabi (općina Bratunac), kazao je da nije lako igrati na stadionu gdje je počinjen genocid.

“Ovdje je 1995. bio pun stadion ljudi koji su kasnije odvedeni na stratišta i pogubljeni. To nam ostaje u sjećanju i to nikad nećemo zaboraviti. Pokušavat ćemo to prenijeti na mlađe, da i oni ne zaborave”, izjavio je on u dnevnim novinama “Oslobođenje” 6. juna 2011. godine.

Novinari medija koji imaju sjedište u federalnom entitetu su u većini slučajeva, zajedno sa žrtvama, pratili izjašnjenje ili početak suđenja optuženom, koje je počelo 16. maja 2012. godine.

“Tribunalu u Haagu poručujemo da suđenje Ratku Mladiću treba biti pravedno, brzo i učinkovito, da bi sve žrtve rata dočekale presudu”, izjavio je Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja “Roditelji ubijene djece opkoljenog Sarajeva”, u “Dnevnom listu” 4. jula 2011. godine.

Prijedorčanka Jasmina Mujkanović, koja je izgubila oca u logoru Omarska, prisustvovala je početku suđenja Mladiću.

“Drago mi je da ga vidim tamo, na optuženičkoj stolici. Njemu danas nije teško kao svima nama, ali vidim da mu nije ni lako. Drago mi je što sam danas ovdje i što me vidio, kao i sve nas koji smo preživjeli”, izjavila je Jasmina Mujkanović za sedmične novine “Slobodna Bosna” 17. maja 2012. godine.

U “Dnevnom avazu” su iznesene reakcije žrtava sa skupa koji je održan u Sarajevu povodom ročišta na kojem se pojavio Mladić.

“Krvnik se smijao i kada je ubijao našu djecu... Tako ti i treba, kasapine... Zašto jasno ne prizna da je kriv? Naučio je biti jak sa vojskom i oružjem, zašto sad nije hrabar?” – to su samo neki su od uzvika koje su žrtve uputile sa skupa u centru Sarajeva, a što je “Dnevni avaz” objavio 5. jula 2011. godine.

Ovakve ili slične izjave u printanim medijima iz RS-a svedene su na minimum ili ih uopšte nema. Više pažnje posvećeno je problemima imenovanja advokatskog tima, priprema za odbranu, uslovima za suđenje i slično.

U izdanju od 13. jula 2011. sedmičnog magazina “Reporter”, koji ima sjedište u RS-u, analizira se kako bi se mogao braniti Mladić i ko bi mu mogli biti advokati:

“Za sada je najizvjesnije da se Mladić neće braniti sam jer mu zdravstveno stanje to ne dozvoljava. Dalje, kako se moglo primijetiti prilikom njegovog posljednjeg boravka u haškoj sudnici, sudije mu nisu nimalo naklonjene, a ni samog Mladića, izgleda, nije teško isprovocirati, čak ni sa galerije, gdje su sjedili predstavnici nekoliko udruženja žrtava srebreničkih Bošnjaka.”

U printanim medijima u RS-u prostor je također dat nekadašnjim saradnicima i prijateljima uhapšenog generala, koji vjeruju u njegovu nevinost.

Milovan Milutinović, koji je bio načelnik Informativne službe Glavnog štaba VRS-a od 1992. do 1996., kazao je za “Reporter” koji je izišao 1. juna 2011. godine:

“Nikad nisam bio u prilici da vidim Mladića da je neku ključnu odluku donio bez širokih konsultacija. (...) Kad je otišao do Radoslava Krstića rekao je otprilike: ‘Jebaću nanu onom ko mi ukalja obraz, budite srpski vitezovi, pokažite se dostojanstveno prema muslimanskoj nejači.’ Ako to neko obeća na zvaničnom skupu pred komandantom UNPROFOR-a, a zatim ode kod svojih komandanata i ponovi takav stav, onda mogu da kažem da taj čovjek nije učestvovao u zločinima, nije ih naredio, nije ni razmišljao o njima.”

Rajko Petrov Nogo, srpski pjesnik i esejista, izjavio je za “Nezavisne novine” 6. juna 2011.  godine:

“Hapšenje je, čini mi se, bila poenta višedecenijskog ponižavanja Srba. To je poniženje cijele nacije. (...) Tu su napravljene planetarne inverzije da su krvnici žrtve, a žrtve krvnici. Tako oklevetanom narodu koji, pak, koliko-toliko, drži do sebe i svoje slobode, treba javno i jasno kazati – da smo svjesni da nam nikada neće oprostiti zločine koje su nad nama počinili, a to je, priznat ćete, psihijatrijska, a ne politička stvar.”

Ono što je bilo zajedničko svim medijima u BiH jeste senzacionalističko interesovanje za zdravstveno stanje generala, za kojeg se pisalo da boluje od različitih bolesti, od vode u plućima i tumora limfnih žlijezda do posljedica moždanog udara.

Izvještavajući o hapšenju Ratka Mladića, kao i o sudskom postupku pred Tribunalom, mediji u BiH su još jedanput pokazali koliko su duboke etničke podjele u društvu, a ožiljci rata još svježi. Politički predstavnici naroda koji su nekada bili u sukobu, možda ne koriste govor mržnje kao ranih devedestih, ali su njihova viđenja zajedničke prošlosti i dalje podijeljena.

blog comments powered by Disqus

Pozadina

Ratko Mladić: General od “Velušića” do Potočara

Kada je u maju 1992. godine Ratko Mladić rekao da srpska vojska “gađa Velušiće”, rat u BiH je dobio svoje prve, krvave obrise. Tri godine poslije, riječima ovog generala da je došlo vrijeme za “osvetu Turcima”, rat se još krvavije završio.

Ratko Mladić: Odgovornost nadređenog i podređenog

Mladić se tereti po “individualnoj krivičnoj odgovornosti” i to kao osoba koja je bila nadređena snagama VRS-a i podređena jedino predsjedniku RS-a – Karadžiću.

Ratko Mladić: “Moćna figura” iza ubistava u Srebrenici

Uloga bivšeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) u genocidu počinjenom u Srebrenici opisana je do detalja u mnogim optužnicama i presudama izrečenim pred lokalnim i međunarodnim sudovima.

Dnevni bilten