Istraživanje 27 Jul 17

Bojni otrovi: Zaboravljeno oružje rata u BiH

Iako je tokom ratnog perioda u Bosni i Hercegovini zabilježeno na desetine primjera upotrebe bojnih otrova i drugih toksičnih hemikalija korištenih za torturu i ubistva zatvorenika, skoro niko nije pred sudovima odgovarao za ove zločine.

Džana Brkanić BIRN Sarajevo
Logoraši u logoru Omarska. Foto: MKSJ.

Logoraši pritvoreni u jednoj od prostorija logora Keraterm kod Prijedora su u noćnim satima 24. jula 1992. godine počeli halucinirati i čudno se ponašati.

“Mi smo počeli pjevati, a kasnije smo se i počeli tući između sebe”, ispričao je preživjeli logoraš M. N., koji je želio biti identifikovan samo inicijalima.

Kako vjeruje, “te je noći u prostoriju ubačen nekakav otrov na nervnoj bazi”, nakon čega je izvršen masakr.

Van te prostorije, stražari su bili spremni ubijati.

“Oni su postavili u dvorište oružje i pucali kroz vrata na nas. Više nas je umrlo od onog otrova nego od metaka. Moja dva stričevića su umrla od otrova, a ne od metaka, a mojih komšija i prijatelja bilo je ranjenih na sve strane”, kaže M.N.

Korištenje ovih otrova zabranjeno je međunarodnim konvencijama o postupanju s civilima i ratnim zarobljenicima, nakon što je tokom Prvog svjetskog rata preko pet posto svih stradalih na frontu ubijeno nekim bojnim otrovom. Ipak, svjedoci su prijavili na desetine primjera upotrebe ovih otrova u vrijeme rata u BiH 1992–1995.

Do sada je pred Haškim tribunalom i sudovima u regionu riješeno preko 800 predmeta ratnih zločina, ali se korištenje bojnih otrova i hemijskog oružja u njima samo usputno spominje, najčešće kao jedna od metoda zlostavljanja u logorima.

U Državnom tužilaštvu kažu za BIRN da trenutno nemaju nijednu istragu koja se vezuje za korištenje otrova ili hemikalija u ratu.

Osobe koje su preživjele ove torture naglašavaju da su posljedice otrova smrtonosne, a medicinski stručnjaci ističu da njihova upotreba izaziva zdravstvene probleme ili mentalne bolesti godinama nakon toga.

“Počeli smo se gušiti”

U Đačkom domu u Bileći, gdje su 1992. godine bili zatvoreni bošnjački muškarci, prema kazivanju preživjelih, među zatočenike su ubacivani bojni otrovi, suzavci i dimne bombe.

“Mi nismo znali šta je… Kada smo se počeli gušiti, shvatili smo da su bojni otrovi”, prisjetio se svjedok Željko Bajramović.

U presudi Haškog tribunala Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu – koji su osuđeni na ukupno 44 godine zatvora za zločine u BiH – navodi se da su kanisteri s gasom bačeni u hodnike i u tri druge sobe. Jedan svjedok se probudio kada je čuo veliku buku, a neko je viknuo: “Otrov!”

“Zatvorenici u Bileći su se od gasa gušili, povraćali i oči su im bile nadražene, a sutradan je zatvorenik Sajto Bajramović od posljedica mokrio krv i imao napade”, kaže se u presudi.

U njoj stoji da su u podrum u Podlugovima, gdje su bili zatvoreni civili Bošnjaci i Hrvati, srpski stražari ubacili dvije patrone s otrovnim gasom, od kojeg su se pojedinci razboljeli, a jedan muškarac i preminuo.

“Svjedok ST-004 je u svom svjedočenju izjavio da ga je počelo peći grlo i da se osjećao kao da gori. Zatočenici su uspjeli da provale vrata i pobjegnu iz podruma”, navodi se u presudi.

Neki svjedoci su na suđenjima u Haagu i BiH za zločin počinjen na Korićanskim stijenama 1992. kazali da su srpske snage u cilju skrivanja zločina sipale hemikalije na tijela.

Pred Sudom BiH, na suđenju Branku Vlači, koji je osuđen na 15 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti zbog zlostavljanja zatvorenika nesrpske nacionalnosti u logorima 1992. godine, jedan svjedok je rekao da mu je u “Bunkeru” u Vogošći, gdje je bio zatočen u ljeto 1992. godine, najgore bilo bacanje suzavca u prostoriju u kojoj su bili zarobljenici.

“Suze oči, kišeš, plačeš”, opisao je svjedok Armin Balešić.

Sistematski plan?

Postoje različiti stavovi o tome da li je upotreba bojnih otrova od strane srpskih snaga tokom sukoba u BiH bila dio šireg plana ili je to nešto što su vršili pojedinci.

Psiholog Senadin Fadilpašić smatra da je korištenje bojnih otrova u ratu rađeno u cilju planskog uništenja jedne populacije.

“Očito da je postojao sistematski plan i cilj za uništenje, te strategija da se na taj način postupa sa zarobljenicima kako bi se ostvario taj cilj”, kaže Fadilpašić.

S druge strane, sociolog Srđan Puhalo smatra da su bojne otrove koristili samo “psihopate”, a da se nije radilo o “sistemskom i planskom korištenju”.

“Meni to liči na neke psihopate, koji su došli do toga nečega i ‘hajde sad da se zezamo – imamo sad suzavac i hajde da vidimo šta će se desiti ako to bacimo’”, kaže Puhalo.

“Isti ti ljudi su vjerovatno i ubijali, udarali i silovali”, dodaje on.

S njim se slaže i bivši logoraš Samir Pljoskić, koji tvrdi da su najgori ljudi u ratu koristili otrove.

“Radi se o prijeratnom ljudskom otpadu, većina tih stražara je imala neke životne frustracije”, kaže Pljoskić.

“Kažem iživljavanje, jer metode koje su koristili nadmašuju i one najgore ljudske porive. Mene zato ne čudi da su korištena sva sredstva kako bi se logoraši prije svega dodatno ponizili i obezvrijedili kao ljudska bića, a zatim i uništili”, naglašava on.

Psihologinja Ivanka Jakovac ipak smatra da su neki vojnici koristili otrove zato što im je tako bilo naređeno.

“Ukoliko oni ne bi izvršili te naredbe, bili bi strijeljani ili kažnjeni. A naredbodavci, to su osobe koje uglavnom u sebi imaju neke crte mentalne bolesti”, mišljenja je Jakovac.

Trajne posljedice

Bivši logoraš iz Omarske kod Prijedora Sudbin Musić kaže da su “otrovi samo još jedan u nizu načina torture” koji su stražari provodili.

Doktori ističu da brojni logoraši danas imaju zdravstvene probleme hronične prirode zbog izlaganja hemijskim otrovima, ali i psihičke.

“Svako trpljenje, trauma i strahovi ostavljaju dugoročne posljedice”, naglašava Jakovac.

Neuropsihijatar Abdulah Kučukalić kaže kako posljedice ovise o vrsti korištenog otrova – nervni otrovi djeluju na mozak, a drugi otrovi djeluju na krvni sistem, jetru, srce ili druge organe.

“Kad je riječ o nervnim otrovima, koji djeluju na mozak i mijenjaju ponašanje, to svakako ostavlja ne samo privremene nego i trajne posljedice na mentalnom planu, a često izazivaju i smrt”, pojašnjava Kučukalić.

Dodaje da žrtve mogu imati halucinacije, priviđanja i poremećaj percepcije.

Dvadeset i dvije godine nakon završetka rata, nekadašnji logoraši pozivaju da se uradi kvalitetna studija o posljedicama po zdravlje osoba koje su u ratu izlagane i bile u dodiru s otrovima i hemikalijama, kao i da se otvore istrage koje će posebno procesuirati ove zločine.

Disqus

blog comments powered by Disqus