U izveštaju “Amnesti internešenela” o ljudskim pravima za 2011. godinu pozdravljeno je hapšenje dvojice haških begunaca – Ratka Mladića i Gorana Hadžića – ali je upozoreno da mnogi širom regiona još čekaju na pravdu.
Godišnji izveštaj ove humanitarne organizacije dokumentuje stanje ljudskih prava u 155 država. U njemu se 2011. godina opisuje kao turbulentna.
“Milioni ljudi izašli su na ulice da traže slobodu, pravdu i dostojanstvo – a neki od njih su izvojevali upečatljive pobede”, kaže se izveštaju.
Ljudi u pokretu
Prema izveštaju, neke države nastavljaju da vraćaju izbeglice i interno raseljene osobe u zemlje kao što su Irak i Eritreja, protivno savetu Visokog komesarijata za izbeglice Ujedinjenih nacija (UNHCR).
Srbija je, na primer, silom vratila Rome na Kosovo uprkos riziku od progona i diskriminacije.
Širom Evrope, na stotine hiljada ljudi ostaje raseljeno posle konflikata koji su izbili s raspadom bivše Jugoslavije i Sovjetskog Saveza.
Raseljeni često nisu u mogućnosti da se vrate zbog svog pravnog statusa i diskriminatorske politike koja im uskraćuje prava i vlasništvo nad imovinom.
Diskriminacija
Presude Evropskog suda za ljudska prava, kao što je ona da je segregacija romske dece u školama diskriminacija, nisu sprovedene u delo u nekoliko zemalja, uključujući Hrvatsku.
U izveštaju se navodi: “Zakoni, politika i praksa koji sprečavaju Rome u uživanju njihovih prava na stanovanje ostali su na snazi u mnogim pravilnicima, a romske zajednice su se i dalje nasilno iseljavale u nekoliko zemalja širom regiona, uključujući Francusku, Italiju i Srbiju.”
Nekažnjivost u postkonfliktnim situacijama
Uprkos hapšenju dvojice poslednjih begunaca protiv kojih je podignuta optužnica Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), napredak u bavljenju nekažnjivošću zločina počinjenih tokom ratova devedesetih bio je spor. Nije bilo dovoljno kapaciteta ni posvećenosti, a napravljeno je i nekoliko retrogradnih koraka.
U Hrvatskoj, predsednik i sudske vlasti uložili su izvestan napor u bavljenju ratnom prošlošću, ali je Vlada preduzela malo toga.
Ključne političke figure kritikovale su međunarodnu pravdu, a Sabor je usvojio zakon o poništavanju optužnica iz Srbije koji direktno krši hrvatsku obavezu saradnje sa Srbijom u krivičnim predmetima.
Regionalnu saradnju ometala je nemogućnost da se uklone pravne prepreke za ekstradiciju osumnjičenih za ratne zločine između Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
Deset godina posle sukoba 2001. u Makedoniji, slučajevi ratnih zločina ustupljeni iz Tribunala poništeni su nakon što je Sobranje usvojilo novu interpretaciju Zakona o amnestiji, koja garantuje imunitet od krivičnog gonjenja u domaćim sudovima.
U zaključku izveštaja stoji da su hapšenja Ratka Mladića i Gorana Hadžića poslala snažnu poruku, ne samo pojedincima kojih se to tiče već i širom regiona kao celine.
“To je poruka nade koja prkosi dugim godinama čekanja, ali i poruka upozorenja svima onima koji su mislili da će ih uticajni prijatelji, moćni susedi ili mutni poslovni interesi zaštititi od ruke pravde”, kaže se u izveštaju.
“Međutim, previše se ljudi širom regiona i dalje našlo u procepu između retorike o ljudskim pravima i realnosti njihove primene (...) A pojedine države i dalje nisu uspevale u svojoj primarnoj obavezi poštovanja ljudskih prava za sve”, zaključuje se u izveštaju.