Sjenka londonskog “Orbita” u BiH: “Mittal” guši uspomene na Omarsku

Dok “ArcelorMittal”, najveća željezara na svijetu, ulaže 19,2 miliona funti u izgradnju spomenika u čast Olimpijskih igara u Londonu, zabrinjava priča o njegovom odbijanju da obilježi sjećanje na bivši koncentracioni logor u BiH čija je lokacija danas u njegovom vlasništvu.

Ne samo da “ArcelorMittal” nije spreman ni djelić sredstava koje troši u Londonu osigurati za memorijalni centar kojim bi se obilježilo stradanje Bošnjaka u ozloglašenom logoru Omarska već je nedavno počeo žrtvama uskraćivati i pristup lokaciji.

Omarsku, rudnik željezne rude nadomak Prijedora, na sjeverozapadu BiH, bosanski Srbi su koristili za zatvaranje i mučenje više od 5.000 Bošnjaka u ljeto 1992. godine.

Slike neuhranjenih zatvorenika koje je grupa britanskih novinara emitirala čitavom svijetu šokirala je međunarodnu javnost, prizvavši u sjećanje nacističke koncentracione logore.

Dokazi za mučenje i ubistva zatvorenika u Omarskoj, koje je sakupila ekspertska komisija UN-a, dovela je do osnivanja prvog međunarodnog krivičnog suda poslije Nürnberga i Tokija – Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.

“Mittal” je 2004. godine kupio lokaciju na kojoj se nalazio koncentracioni logor, zajedno s kompleksom drugih rudnika željeza i objekata u okolini Prijedora (od kojih neki obuhvataju lokacije masovnih grobnica u koje su srpske vlasti bacale tijela ubijenih zatvorenika iz Omarske).

Bogati rudnik bio je logičan izbor poslije ranije kupovine gigantske željezare u centralnoj Bosni. Jeziva prošlost lokacije nije mnogo značila kompaniji – mogućnost izdašnog profita u potpunosti je zasjenila simbolika mjesta.

Međutim, zabrinut za negativni publicitet, “Mittal” se složio s preživjelim logorašima da neke zgrade u kompleksu Omarske ostanu netaknute i pristupačne žrtvama i njihovim porodicama.

Sporazum je slijedilo obećanje 2005. godine da će se na ovoj lokaciji izgraditi memorijalni centar koji će finansirati “Mittal”.

Ali, “Mittal” (danas “ArcelorMittal”) je iznevjerio obećanje da će finansirati izgradnju tog memorijalnog centra. U skladu sa stavovima Marka Pavića, gradonačelnika Prijedora, koji i dalje odbija priznati da je Omarska bila nešto više od “tranzitnog i centra za ispitivanje”, “Mittal” je obustavio projekt “Memorijalni centar Omarska”.

“Mittal” je u februaru 2006. godine izdao saopćenje u kojem se kaže da je obustava projekta “Memorijalni centar Omarska” samo privremena. Međutim, kompanija ne samo da je zamrznula izgradnju memorijalnog centra, na koju se obavezala, već je u posljednjih nekoliko sedmica otišla i korak dalje – uskratila je žrtvama pristup lokaciji iz “sigurnosnih razloga”.

Nova politika primijenjena je koliko prošle sedmice, kada je delegacija bivših zatvorenika, mirovnih aktivista iz Srbije i istraživača sa Univerziteta Goldsmiths u Londonu poželjela posjetiti lokaciju.

U pismu od 12. aprila, koje je potpisao direktor rudnika, rečeno im je da moraju sačekati 6. august, dan kada se obilježava zatvaranje logora Omarska. To je jedini dan u godini kada je posjeta dozvoljena.

Eyal Weizman, direktor Goldsmithsovog Centra za istraživanje arhitekture, bio je šokiran odbijanjem “Mittala”.

“Smatram da je u potpunosti neprihvatljivo da se mjesta poput logora Omarska privatiziraju i da se žrtvama i naučnicima ne dozvoljava da ih posjete”, izjavio je Weizman dok su uz njega stajali bivši logoraši. Oni su bili nijemi i bespomoćni pošto je im je iznova uskraćivan ulaz na mjesto njihovog stradanja.

Uz pomoć memorijalnih centara, šira zajednica žrtvama priznaje njihovu patnju i, kao takvi, ti centri predstavljaju jedan od ključnih elemenata napora svakog društva da prevaziđe nasljeđe masovnog kršenja ljudskih prava.

U dubljem smislu, oni pripadaju preživjelima, zapravo svim žrtvama mučenja, onoliko koliko i, pod ovakvim okolnostima, portfolio investicijama željezarskog magnata.

Rasprava o nedavnoj prošlosti u BiH je teška, jer se pitanja o uzrocima sukoba, prirodi zločina i čak broju žrtava neprestano osporavaju.

Žrtve se bore da njihovi glasovi nadjačaju političke lidere, koji se često služe otvorenim negiranjem ili manipulacijom prošlosti zarad vlastitih političkih ciljeva.

Nedavne reakcije Republike Srpske na obilježavanje dvadesetogodišnjice od početka opsade Sarajeva, koje su u pitanje dovele postojanje same opsade, dobro ilustriraju ovu pojavu.

Kao da sučeljavanje s burnom prošlošću nije dovoljno teško samo po sebi za društvo u BiH, a sada još jedna privatna kompanija uskraćuje ljudima pravo da se prisjete žrtava najbolnijih i najozloglašenijih zločina počinjenih tokom ovog sukoba.

To je uznemirujući i zabrinjavajući razvoj događaja, naročito kada se uzme u obzir da potiče od kompanije čije se čelične “Orbitove” konstrukcije nadnose nad Londonom, navodno šireći poruku korporativne odgovornosti.

U nekom trenutku vlasnik “Mittala” će morati priznati da sve željezo svijeta ne može sakriti istinu dostojanstva žrtava i nečuveno ponašanje njegove kompanije u zajednicama koje omogućuju njegov i stoga profit londonskog “Orbita”.

Refik Hodžić je novinar, režiser i aktivist za ljudska prava iz Bosne i Hercegovine, a trenutno radi kao direktor komunikacija Međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu.