Home Page
Investigation 13 Nov 12

Okupirajte kasarne: Skvoteri u napuštenim vojnim objektima na Balkanu

Za razliku od Hrvatske i Slovenije, aktivisti i predstavnici vlasti u Srbiji nisu uspjeli doći do kompromisa u sukobu ideala i vlasničkih interesa.

Miodrag Sovilj
BIRN
Novi Sad, Pula i Ljubljana

Đorđe Kolarski se probudio na vrijeme da vidi kako će se sve završiti. Čuo je uzbuđene glasove koji su nadjačavali brektanje starog ruskog generatora i ugledao policijske pse kojima je na hladnom jutarnjem zraku iz njuški izbijala para. Znao je da je to kraj.

Vojna policija je dolazila i ranije, ali tada su samo legitimirali aktiviste u kasarni. Ovog puta su doveli i pse da bi ih izbacili napolje.  

Đorđe i njegov prijatelj su prenoćili u kasarni, pribijeni jedan uz drugog da bi se zagrijali. Morali su obiti katanac da bi ušli unutra, i potom prenoćiti u zgradi da bi bili sigurni da je niko neće ponovo zaključati izvana. Bili su uporni u svojoj okupaciji – ali, kada je odluka o tome jednom donesena, iseljenje je sprovedeno s brutalnom efikasnošću. 

“Nisam se usudio ni pozvati se na svoja prava”, kaže Đorđe, dvadesetšestogodišnjak s dredovima i obrijanim zulufima. Prisjećajući se tog januarskog jutra, kaže da je svaku pomisao na otpor odagnalo policijsko pojačanje koje je u tom trenutku pristiglo.

Kasarna u Novom Sadu je ponovo nedostupna javnosti.

Smrznuti i preplašeni, postupili su onako kako im je rečeno i okupili se ispred zgrade sa svojim stvarima u rukama. Jedna manja grupa se okupila na ulici. Neki su vikali na policajce. Ali niko nije pokušao da ih zaustavi. Nedugo zatim, zgrada je ispražnjena i ponovo zaključana katancima. Tako je kratkovječni eksperiment na polju socijalno osviještenog skvotiranja u Srbiji priveden kraju.

Okupacijom kasarne “Archibald Reiss” u Novom Sadu aktivisti su pokušali pripremiti teren za osnivanje alternativnog kulturnog centra.

Novi Sad, glavni grad pokrajine Vojvodine, drugi je grad po veličini u Srbiji. Mlađim generacijama Evropljana vjerovatno je najpoznatiji po muzičkom festivalu Exit koji se održava svake godine.

Skvoteri tvrde da njihovom gradu nedostaje prostor za alternativnu kulturu. Nadali su se da će po ulasku u kasarnu dobiti prostor za radionice i performanse, budući dom muzičara, aktivista i umjetnika.    

Nezakoniti upad u napušteni vojni objekt izazvao je brojne reakcije u gradu. U Srbiji se to do sada nije događalo, mada je ista taktika već bila uspješno primijenjena u Puli, gradu na hrvatskoj obali, i u slovenskoj prijestolnici Ljubljani. Tamo su aktivisti-skvoteri s vlastima postigli sporazum i s vremenom legalizirali svoje prisustvo.  

Skvoteri u Srbiji zagovaraju slične ideje kao njihovi saborci u Hrvatskoj i Sloveniji. Ali neuspjeh koji su doživjeli govori o sasvim drugačijoj stvarnosti što ih okružuje.

U borbi za kasarnu “Archibald Reiss” sukobili su se zahtjevi umjetnika i potrebe oružanih snaga Srbije.

Sukob je pokazao da, i pored toga što postoje brojni dobri razlozi da se zakon ponekad zaobiđe u interesu promoviranja kulture, takvi razlozi nemaju naročitu težinu u vrijeme ekonomske krize i svakako ne mogu prevagnuti nad pravom vojske da raspolaže svojom imovinom po vlastitom nahođenju – čak i ako ta imovina ubrzano propada.

‘Društvena korist’

Kasarna “Archibald Reiss” je sazidana krajem 19. stoljeća za vojsku Austro-Ugarske carevine, u čijim se granicama Novi Sad tada nalazio. Kasarna je dobila ime po njemačkom naučniku koji je početkom 20. stoljeća zastupao interese Srbije.  

Dvospratna zgrada kasarne ima velike prozore i svijetložutu fasadu. U poređenju sa historijskim znamenitostima u centru grada, kasarna izgleda kao obična namjenska zgrada. U poređenju s današnjim vojnim kasarnama u Srbiji, izgleda kao palača.   

Prema riječima predstavnice Zavoda za zaštitu spomenika kulture Novog Sada, čitav ovaj kompleks se nalazi pod zaštitom države zbog svoje “historijske i arhitektonske” vrijednosti. 

Finansijski potencijal lokacije na kojoj se kasarna nalazi također je više nego očigledan. Kompleks zauzima 10.000 kvadratnih metara u samom centru Novog Sada, na građevinskom zemljištu prve klase.  

Srbija je 2011. godine ukinula obavezni vojni rok za mladiće. Nakon smanjenja broja novih regruta, vojska je kasarnu “Archibald Reiss” proglasila za višak i odredila za prodaju.   

Kompleks kasarne je dio kulturne baštine grada.

Kompleks kasarne je tako dospio na listu već prilično propale vojne imovine za koju vojska u teškoj finansijskoj oskudici pokušava pronaći privatne kupce. 

Kasarna je ispražnjena u ljeto 2011. godine. U skladu sa uredbom Vlade Srbije o raspolaganju vojnom imovinom, zgrada je prvo ponuđena na prodaju predstavnicima lokalne samouprave – u ovom slučaju, grada Novog Sada. Ali grad nije imao dovoljno novca.  

Mladi aktivisti iz mreže koja sebe naziva Inicijativom za društveni centar ušli su u kasarnu 22. decembra 2011. godine.

Za vrijeme kratkog boravka u zgradi aktivisti su renovirali tri prostorije i pokušali ih učiniti pogodnim za život koristeći poklonjeni namještaj. Također su pokušali povezati se sa širom zajednicom tako što su organizirali narodnu kuhinju za siromašne i dijelili božićne poklone djeci iz kraja. Uvečer su organizirali filmske projekcije.

Ivana Volić, članica Inicijative, kaže da je zgrada trebala postati dom za kreativne ljude i organizacije “koji još nemaju vlastiti prostor a nemaju novca da plaćaju zakup”. Ona tvrdi da bi “čitavo društvo od toga imalo koristi”. 

Inicijativa je podnijela zahtjev za izdavanje zvanične dozvole za korištenje kasarne, ali odgovor nikad nisu dobili.

Predstavnici vlasti su 13. januara 2012. godine odlučili da je vrijeme da se okupacija okonča i naložili policiji da iseli aktiviste. Kasarna se i dalje nudi na prodaju. Ali kupaca još nema na vidiku.

Prvoklasna lokacija

Prodaja zgrade je dio šireg plana da se prikupi novac za rješavanje stambenog pitanja hiljada sadašnjih i bivših oficira i njihovih porodica. Neki od njih žive kao podstanari još od ’90-ih godina, kada su poslije raspada Jugoslavije prebjegli u Srbiju. 

Pukovnik Aleksandar Ilić, oficir nadležan za prodaju, procjenjuje da ukupna vrijednost vojne imovine širom zemlje za koju se traže kupci iznosi oko milijardu eura. Tim novcem mogla bi se finansirati izgradnja 12.500 stanova.  

Vlada Srbije je često trpjela kritike zbog neuspjeha da ispuni svoje obaveze i osigura stanove za oko 14.000 oficira i uposlenika Ministarstva odbrane. 

KAKO TO RADE U DANSKOJ

“Christiania” u Kopenhagenu, najpoznatiji alternativni društveni centar na svijetu, uspjela je izbjeći “normalizaciju”. 

Nekadašnji vojni kompleks u centru danske prijestolnice zvanično je pripadao državi. Još sedamdesetih godina zauzeli su ga hipici i boemi koji odbijaju prihvatiti uobičajene ideje o imovini i vlasništvu.

Država je prošle godine objavila da namjerava prodati ovo zemljište. Stanovnicima “Christianije” je ponuđeno da otkupe zemlju na kojoj žive. Neki su se bunili, tvrdeći da privatno vlasništvo nije u skladu sa vrijednostima njihove zajednice. Druge je više plašila mogućnost da “Christiania” dospije u ruke privatnih poduzetnika koji bi brzo raselili skvotere. 

Skvoteri su se konačno nagodili s državom i ušli u otkup dionica na osnovu kojih će steći kolektivno vlasništvo na čitavom kompleksu.

“Više se ne plaše da će ih policija izbaciti na ulicu”, kaže advokatica Line Barfod, čiji je ured posredovao u prodaji. “Mogu nastaviti razvijati slobodnu zajednicu u kojoj žive.”

Samo u Vojvodini oko 800 oficira s porodicama živi u ruiniranim vojnim objektima ili iznajmljenim stanovima. Do prije nekoliko godina neki su bili smješteni u kasarni “Archibald Reiss”.  

Kao zakonski vlasnik zgrade, vojska ima puno pravo iseliti aktiviste. Jedno od obrazloženja može biti i to da njihovo prisustvo odbija potencijalne kupce.

Međutim, aktivisti tvrde da upravo oni sprečavaju daljnje propadanje kompleksa. Za vrijeme svog kratkog boravka u kasarni uspjeli su popraviti dio krova.

Neki zvaničnici i stručnjaci u Novom Sadu kritiziraju odluku da jedna zgrada od historijskog značaja bude ostavljena prazna i bez ikakvog održavanja dok se ne pronađe kupac.

Mada nužno ne podržavaju zahtjeve aktivista, kritičari smatraju da, s obzirom na sadašnje stanje zgrade, kasarna ne bi smjela biti napuštena i ostavljena da dalje propada.

Aleksandar Jovanović, bivši predsjednik Skupštine grada Novog Sada, kaže da je kasarna “Archibald Reiss” dio “kulturne baštine” grada i da brigu o njoj treba prepustiti civilnom sektoru.

“Zgrade brzo propadaju ako nema ko da ih održava. Bolji je makar i loš gazda nego nikakav gazda”, kaže on.

Balkanska istraživačka mreža (BIRN) nije dobila dozvolu za ulazak u zgradu radi procjene njenog stanja. Ipak, pukovnik Ilić je potvrdio da je građevina vjerovatno dodatno izgubila na vrijednosti nakon što je ispražnjena. Objasnio je da Ministarstvo odbrane više ne investira u održavanje zgrada namijenjenih prodaji.

Kritičari kažu da takvim postupanjem vojska direktno ugrožava ovu vrijednu građevinu.

Oni tvrde da zgrada što duže bude prazna, to će brže propadati, pa su veći izgledi da će na kraju morati biti srušena. U tom slučaju lokacija bi imala vrijednost samo kao građevinsko zemljište za izgradnju novih objekata.  

“Zastrašujuće je to što i vojska i država postupaju kao krajnje nesposobni agenti za nekretnine”, izjavio je Aleksandar Bede, istaknuti novosadski arhitekt i urbanist.

Stručnjaci kažu da zgrada ubrzano propada.

Bede smatra da je vojska precijenila vrijednost kompleksa i da je malo vjerovatno da će postići cijenu koju traži – naročito u vrijeme ekonomske krize. Kupac kompleksa će vjerovatno srušiti zgradu. “Tamo gdje je nekad stajala kasarna, prije ili kasnije će nići tržni centar”, kaže on.

Sadašnje stanje zgrade zabrinjava neke stručnjake i aktiviste, ali izgleda da vojska svojim postupanjem ne krši nijedan zakon.

Vojska nije komentirala optužbe da njeni postupci uvećavaju izglede da zgrada na kraju bude srušena. Ipak, zasad nema dokaza da je planirana izgradnja novih objekata na ovoj lokaciji.

U odbranu postupaka vojske, pukovnik Ilić je izjavio za BIRN da će se vrijednost lokacije s vremenom povećavati.

“Vrijednost čitavog kompleksa ne zavisi samo od zgrade, već i od zemljišta i lokacije”, kaže on. “Dobra lokacija s vremenom dobija na vrijednosti.”

Pukovnik Ilić je izjavio da je vojska spremna spustiti cijenu na 60 posto traženog iznosa ako se uskoro ne pojavi nijedan kupac.

Jedan privatni agent za nekretnine procijenio je da zemlja na kojoj se kasarna nalazi – bez objekata – vrijedi između 800.000 i 1.200.000 eura. 

Prešutni sporazumi

Zahtjevi mladih aktivista i potrebe bivših vojnika ne moraju uvijek biti tako oštro suprotstavljeni. U Puli, gradu na hrvatskoj obali, ove dvije interesne grupe dijele zajednički prostor od 17.000 kvadratnih metara koji je nekada bio vojna kasarna.

“Karlo Rojc” je najveći skvot takve vrste na teritoriji bivše Jugoslavije. Nakon odlaska izbjeglica koji su ovdje bili smješteni poslije ratova vođenih devedesetih godina, kompleks je bio u veoma lošem stanju. Aktivisti su ga zauzeli prije 15 godina.

Danas je to neformalni kulturni centar gdje se organiziraju događaji i okupljanja oko 70 udruženja koja su ovdje smještena. Tu su plesne i pozorišne trupe, navijači, pankeri, “haktivisti” – pa i udruženje veterana.       

Zajednica smještena u bivšu kasarnu “Karlo Rojc” je opstala dijelom i zahvaljujući jednom neobičnom manevru gradske uprave. Devedesetih godina vojska je dugovala gradu milione eura zbog neplaćenih gradskih taksi.

Metelkova i njeni skvoteri su turistička atrakcija Ljubljane.

Pula je dobila kompleks kasarne kao dio kompenzacije za otplatu duga. Pošto grad nije imao dovoljno sredstava za propisno održavanje, sa aktivistima koji su se uselili u kasarnu dogovoreno je da oni renoviraju i održavaju zgrade, a da grad zauzvrat ozakoni njihov status.

“Da nije bilo tih dugovanja vojske, ne vjerujem da bismo tako lako dobili zgradu”, kaže Erik Lukšić iz pulskog gradskog vijeća za kulturu.

Kao i u slučaju kasarne “Archibald Reiss” u Novom Sadu, skvoteri su odabrali zgradu koju niko ne održava – ali reakcija je ovdje bila sasvim drugačija.

“Grad nikada nije poslao policiju u kasarnu”, kaže Lukšić. “Jednostavno smo ih tolerirali.”

Izgleda da se nezakonito zauzimanje zapuštenih gradskih lokacija može legitimirati ako se na taj način zajednici pruža nešto što joj je potrebno, i ako u isto vrijeme grad na taj način štedi novac.

Prva kasarna u bivšoj Jugoslaviji koja je pretvorena u kulturni centar nalazi se u Ljubljani, prijestolnici Slovenije.

Kasarnu u Metelkovoj aktivisti su zauzeli 1993. godine, sukobljavajući se s policijom. Gradska uprava je konačno popustila pred zahtjevima skvotera koji su organizirali kampanju i uspjeli osigurati podršku istaknutih javnih figura.

Uroš Grilc, član ljubljanskog gradskog vijeća, kaže da je Metelkova postala dio gradskog kulturnog pejzaža i nova turistička atrakcija. Vijeće podržava aktiviste, koji funkcioniraju kao neka vrsta autonomnog ministarstva kulture i realiziraju projekte koje grad ne finansira.

“Nama olakšava posao činjenica da Ljubljana ne mora izdvajati mnogo novca za kulturne programe”, kaže Grilc. “Kad nam se obrate s prijedlozima kulturnih projekata, jednostavno ih šaljemo u Metelkovu i oni se tamo sami finansiraju.”

Kao i u Puli, okupacija kasarne je uređena prešutnim sporazumom s vlastima. 

U Metelkovoj se ne toleriraju prodaja droge i tuče, a aktivisti su sami odgovorni za sigurnost prostorija koje koriste. Grad je, s druge strane, spreman tolerirati manje prekršaje kao što su nelegalno služenje hrane i točenje pića. 

Grilc kaže da je čitav grad ustao u odbranu Metelkove kada su centralne vlasti pokušale izdejstvovati striktnu primjenu zakona.

“Uspjeli smo ih smiriti, jer ovdje očigledno ne vlada haos. Sve je prilično dobro organizirano”, kaže on. “To što se dešava u Metelkovoj nije uvijek 100 posto legalno, ali odlučili smo da u ovom slučaju ne insistiramo na zakonitosti.”

Nazad u Novom Sadu, aktivisti još pokušavaju osigurati podršku za novo preuzimanje kasarne. Nije izvjesno imaju li podršku šire zajednice.

Silvija Fekete, vaspitačica od tridesetak godina, podržava kampanju.

“Niko nije koristio kasarnu prije njih, niko je ne koristi ni sada”, kaže ona. “Naravno, ušli su bez dozvole, ali pogledajte zgradu – sada izgleda mnogo gore nego ranije.”

Nikola Karmarković, student u svojim dvadesetim godinama, nema toliko razumijevanja za aktiviste. “Ušli su bez dozvole, obili su katanac i ušli na privatni posjed”, kaže on. “Zamislite da neko uđe u vašu kuću i kaže da je njegova… Oni su upravo to učinili.”

 

Miodrag Sovilj je novinar iz Novog Sada. Ovaj članak je nastao u okviru projekta Balkan Fellowship for Journalistic Excellence, koji je rezultat inicijative Robert Bosch Stiftung i ERSTE Foundation, u saradnji sa Balkan Investigative Reporting Network. Urednik je Neil Arun.  

Talk about it!

blog comments powered by Disqus

Stories

cheap-and-far-from-free-the-migrant-army-building-britain

Cheap, and Far from Free: The Migrants Building Britain

Job restrictions have left Romanian and Bulgarian construction workers underpaid and vulnerable to exploitation, a BIRN investigation reveals.

the-minority-report-jobless-ethnic-albanians-let-down-by-the-state

The Minority Report: Jobless Ethnic Albanians “Let Down by the State”

Frustration unites members of the minority across the region – but hopes of EU entry may have eased tensions in Montenegro.

occupy-the-military-squatters-struggle-for-the-balkans-derelict-barracks

Occupy the Military: Squatters Struggle for the Balkans’ Derelict Barracks

Activists and the Serbian authorities fail to find common ground in a battle of ideals and real estate – unlike in Croatia and Slovenia.

abandoned-twice-bosnia-s-orphans-left-in-the-lurch

Abandoned Twice: Bosnia’s Orphans Left in the Lurch

The fractured state is unable to monitor its orphanages properly, and nor can it provide any decent alternatives to the institutions.

collective-punishment-how-a-socialist-farm-lost-its-way-to-market

Collective Punishment: How a Socialist Farm Lost its Way to Market

BIRN digs deeper into the sale of a once-successful Croatian farm that went the way of many privatisations in the region – leaving workers jobless and out-of-pocket.

green-revolution-how-eco-activism-made-bulgaria-care-again

Green Revolution: How Eco-Activism Made Bulgaria Care Again

Environmental campaigners have shown they can fight the system – but how far can they fix it?

political-football-the-balkans-belligerent-ultras-avoid-penalties

Political Football: The Balkans’ Belligerent Ultras Avoid Penalties

Hooligans in Macedonia stoke the embers of ethnic strife, and – like their Serbian counterparts – often escape punishment.

secrets-and-lies-victims-of-albanian-communism-denied-closure

Secrets and Lies: Victims of Albanian Communism Denied Closure

Former political prisoners want truth and compensation – but their quest has become entangled in the country’s murky politics.

want-to-work-join-the-party-contacts-trump-merit-in-balkan-job-market

‘Want to Work? Join the Party’: Contacts Trump Merit in Balkan Job Market

Governing parties in Macedonia stand accused of reserving desirable public sector jobs for their supporters, driving frustrated youth abroad.

fissures-in-the-faith-rise-of-conservative-islamists-alarms-kosovans

Fissures in the Faith: Rise of Conservative Islamists Alarms Kosovans

Followers of stricter forms of Islam are demanding more rights in Kosovo, provoking a backlash among secularists.

Diaries

http://fellowship.birn.eu.com/en/file/show/Eldin Hadzovic.jpg

A Vicious Circle

Eldin Hadzovic
http://fellowship.birn.eu.com/en/file/show/Dimiter Kenarov.jpg

Mountain Rescue

Dimiter Kenarov
http://fellowship.birn.eu.com/en/file/show/Ana Benacic.jpg

The Anonymous Host

Ana Benacic
http://fellowship.birn.eu.com/en/file/show/Samir Kajosevic.jpg

The Best of a Bad Deal

Samir Kajosevic
http://fellowship.birn.eu.com/en/file/show/Aleksandar Manasiev.jpg

Grassroots Support

Aleksandar Manasiev
http://fellowship.birn.eu.com/en/file/show/Arbana Xharra.jpg

Mixed-up and Moderate

Arbana Xharra
http://fellowship.birn.eu.com/en/file/show/Miodrag Sovilj.jpg

Squatters’ Rites

Miodrag Sovilj
http://fellowship.birn.eu.com/en/file/show/Aleksandra Bogdani.jpg

Another kind of communist

Aleksandra Bogdani
http://fellowship.birn.eu.com/en/file/show/Sorana Stanescu.jpg

Less than minimum

Sorana Stanescu
http://fellowship.birn.eu.com/en/file/show/Eldin Hadzovic.jpg

No fit state

Eldin Hadzovic

About the project

The recipients of this year’s fellowship are considering subjects as diverse as hooliganism, activism and migration in search for employment – all under the broader theme of “communities”. Read more about the project on the official Fellowship web site >>