Home Page
Istraživanje 06 Jun 11

Nagraditi najbolje

Sve su glasniji zahtjevi da se novac namijenjen za kulturu širom Bosne i Hercegovine dijeli na transparentan način – najboljima, dolazili oni iz javnih institucija ili nezavisnog sektora. Read the article in English

Izvještavaju: Naida Balić, Zvjezdan Živković i Duška Jurišić iz Sarajeva,
Nejra Aganović iz Mostara, Tuzle i Travnika i Dražen Remiković iz Banja Luke
Kristina Tina Ćorić: Veoma rijetko je ocijenjeno da se projekti dodjeljuju prema određenim propozicijama iz poziva, kvalitetom
projekta, dosadašnjim uspjehom...

Tridesetjednogodišnja Kristina Tina Ćorić vratila se iz Amerike 1998. u podijeljeni Mostar. Iako je tamo dobila stipendiju, odlučila se vratiti jer je htjela nešto uraditi za svoju zemlju – objašnjava ona svoj povratak. Ona je danas primjer uspješne menadžerice u kulturi i ponosna je na tim entuzijasta i volontera s kojim je oživjela Omladinski kulturni centar (OKC) “Abrašević” u Mostaru.

 Iz rata je ovaj centar izašao kao ruševina puna smeća, koju je 20-ak mladih očistilo i udahnulo joj život. Danas se u ovom centru organizuju brojne manifestacije, od bioskopskih predstava u gradu bez bioskopa, do izložbi ili susreta i ćaskanja u kafeu, koji je jedinstven – nije etnički podijeljen.

 Ipak, Tina ne može biti zadovoljna. OKC “Abrašević” dobiva minimalna sredstva iz budžeta Grada – ove godine čak je smanjena suma sa 12.000 na 8.000 maraka, za troškove struje, a iz Hercegovačko-neretvanskog kantona nikada nije dobio ništa. Skoro 90 posto potreba ovaj centar pokrije iz stranih donacija, a 10 procenata se zaradi pružanjem raznih usluga, samostalno.

“Ministarstva u BiH rade na principu spojenih sudova, ali praznih.”

Ljiljana Labović-Marinković
Direktorica Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci

“Budžetska sredstva se uglavnom dodjeljuju bez kriterija, a iznosi su jako mali te nije realno očekivati puno provođenje apliciranog projekta. Uglavnom se dodjeljuju onim najvećima koji već raspolažu izuzetno ambicioznim budžetima. Odluke su često vođene ličnim vezama i iskustvima, preporukama sa strane, kao i preporukama iz političke sfere. Veoma rijetko je ocijenjeno da se projekti dodjeljuju prema određenim propozicijama iz poziva, kvalitetom projekta, dosadašnjim uspjehom...”, kaže ona.

Etnički ključ, umjesto umjetničkih vrijednosti, također je važan kriterij za dobivanje novca iz budžeta.

“Trinaest institucija finansira Grad, a kako je grad podijeljen, moraju se poštovati obje strane i novac se daje po etničkom ključu”, objašnjava Tina.

 Širom zemlje, u oba entiteta, Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, iako su neka sistemska rješenja različita, čuju se isti vapaji. Nezadovoljstvo je prisutno ne samo u nezavisnom sektoru, koji ipak najviše strada, već i u javnim institucijama kulture, gdje strada produkcija pošto novac odlazi najvećim dijelom za plate i održavanje zgrada.

 Sve manji budžet za kulturu nagoni mnoge da postave pitanje jasnog nagrađivanja onih uspješnijih naspram neefikasnih, a raste ogorčenje nezavisnog sektora koji se odmjerava sve češće s javnim institucijama koje, iako ne dobiju dovoljno, ipak dobiju mnogo više i – što je najvažnije u teškim ekonomskim vremenima – zagarantovano.

Otkako je, u proljeće ove godine, sa zakašnjenjem formirana nova vlada u entitetu Federacije Bosne i Hercegovine, pa i na nižim kantonalnim nivoima, rastu očekivanja brojnih kulturnih uposlenika prema ministrima da uvedu red u haotično stanje dodjeljivanja sredstava i uspostave jasne kriterije i viziju razvoja, uz nagrađivanje uspješnih menadžera, ma iz koje sfere dolazili, kroz definisanu strategiju i akcioni plan.

 Imati na nivou cijele države ministarstvo kulture koje bi pomoglo institucijama da apliciraju za EU fondove, također je želja mnogih, koja ostaje nerealizovana u vremenu velikih entitetskih podjela.

 “Za početak, novi ljudi iz grada, Federacije i kantona koji odlučuju o kulturi, treba makar da upriliče neki sastanak, ili dođu da nas posjete, da razgovaramo”, smatra Tina Ćorić.

 Novim ministrima, koji su suočeni s nedovoljnim budžetima za kulturu, prva je ipak briga da održe u životu javne institucije kojima su osnivači, pa se nezavisnom sektoru daje često po principu nezamjeranja i svima po malo.

Dok se ne nađu rješenja o transparentnom nagrađivanju, lični entuzijazam, izgleda, ostaje jedini pokretač uspješnih kulturnih inicijativa u Bosni i Hercegovini, i u javnom i u nezavisnom sektoru.

“Nije mi žao nimalo što nisam ostala u Americi, treba raditi da bude bolje, uprkos svemu”, kaže uz dozu optimizma Tina Ćorić.

blog comments powered by Disqus