Na suđenju osmorici optuženih za zločine na području općine Hadžići, svjedok Tužilaštva BiH je rekao da je u “Silosu” 1992. godine zadobio udarac od kojeg se onesvijestio.
Lazar Krstić je kazao kako je 29. maja 1992. odveden u Dom kulture u Tarčinu, a zatim u “Silos”, gdje je smješten u ćeliju sa još “oko 34 Srbina”. Tu ga je, kako je ispričao, nekoliko dana po dolasku u “Silos” jedna osoba udarila.
“Upadaju dvojica i kaže meni jedan da neću više slaviti svoju slavu. Kada me je puškom udario, pao sam, a kad sam došao sebi, vidio sam da mi je krv istekla. Pogledao sam i vidio da su zidovi krvavi bili”, rekao je Krstić.
Za zločine počinjene u logoru “Silos”, Osnovnoj školi “9. maj” i kasarni “Krupa”, Tužilaštvo BiH tereti Mustafu Ðelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera.
Bećir Hujić je bio upravnik, kao i zamjenik upravnika logora “Silos”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Šerif Mešanović je bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u magacinu u kasarni “Krupa”, a Nermin Kalember stražar u “Silosu”. Ostali optuženi su pripadali civilnim, vojnim i policijskim stukturama.
Svjedok je ispričao i da mu je nepoznata osoba u “Silosu” jednom “sasula na glavu posudu u koju” su zatvorenici mokrili.
Govoreći o uslovima tokom zatočenja, svjedok je rekao da se tek nakon četiri mjeseca provedena u “Silosu” okupao, te da su zatvorenici prva tri mjeseca dobijali samo jedan obrok dnevno.
Svjedok je kazao da je vidio kako je “Kalember tukao Jovu Krstića nogom u polne organe”. Na pitanje Duška Tomića, Kalemberovog branioca, zašto to nije rekao u izjavi koju je dao 2008. godine, svjedok je odgovorio da ne zna.
On je dodao da je u “Silosu” bilo zatvoreno oko 500 do 600 osoba, te da je među zatvorenicima bilo i žena.
Suđenje se nastavlja 7. februara.
Timeline of events in the case against 13 former Serb fighters charged with committing war crimes in the villages of Cuska, Zahac, Ljubenic and Pavlac in Kosovo in 1999.